Povoljne vremenske prilike početkom listopada motivirale su zagorske planinare za osvajanje Dinare, koja je postala simbolom najvećeg planinskog lanca na Balkanskom poluotoku. Ujedno je dvanaesti Park prirode u Hrvatskoj. S vrhom Sinjal (1831 m/nv) najviša je hrvatska planina. Vrh Sinjal je inače dobio ime po geodetskoj oznaci na vrhu (signal). Zapravo, vrh Dinare sastoji se od dvije podjednako visoke glavice, udaljene pedesetak metara. Jedna od njih označena je bijelim geodetskim stupom, a na drugome stoji pet metara visok metalni križ. Geografi kažu da je Dinara još uvijek poprilično divlja planina u kojoj se može sresti raznorazne životinje poput: vuka, lisice, čaglja, lasice, kune, medvjeda, risa, divljeg vepra, divokoze, srne. A u letu može se vidjeti tetrijebe, jarebice, orlove i sokole.

U subotu 2. listopada u dvodnevno osvajanje Dinare krenuli su i planinari zlatarskoga HPD-a „Oštrc“, kojima su se pridružili planinari iz HPD-a „Belecgrad“ iz Belca i HPD- a „ Gradina“ iz Konjščine. Njihovo je polazište bilo selo Mirkovići, iz kojega postoje dva pravca uspona na vrh Dinare: Jedan koji nije dobro markiran, mnogi ga zovu „Jogurt staza“, budući su na stazi postavljene čašice od jogurta i razne boce, dosta je kraća , ali je uspon teži. Taj su pravac odabrali zlatarski planinari sa svojim pajdašima iz Belca i Konjščine. Uspon je trajao oko pet sati. Nakon odmora slijedilo je dvosatno spuštanje do planinarske kuće Brezovac,na 1050 m/nv, u kojoj su prenoćili. O kući skrbi HPD „Dinara“ iz Knina, koje je spomenutoj planinarskoj skupini bio neka vrsta domaćina. U nedjelu, 3. listopada, slijedio je trosatni povratak preko "Tominog nosića"prema zaseoku Mirkovići. Osvježenje su potražili na vrelu rijeke Cetine. Otkako je predsjednik zlatarskoga HPD-a postao Ivica Hanžek, društvo se iz letargije razvilo u vrlo aktivnu udrugu. Za idući mjesec najavljeno je planinarenje Premužićevom stazom na Velebitu, a u prosincu na programu su Bijele i Samarske stijene . U kolovozu penjali su se i na Triglav. (Željko Slunjski)