Premda je dan sv. Vinka u srijedu, 22. siječnja, u zlatarskome kraju mnogi su vinogradari Vincekovo već obilježili u subotu. Tako i na Vargovu brijegu, ponad Zlatara. Umirovljenik Srebrenko Rogina kaže kako „ svaki pravi vinogradar koji drži do sebe i svojega truda, otputit će se za Vincekovo u gorice, svojemu vinogradu, što vrijedi i za vikendaše koji imaju tek brajdu“.

Tako nekolicina zlatarskih pajdaša već nekoliko godina o Vincekovu obilazi svoje vinograde, druže se i nastoje obaviti propisani obred. Biškup je bio, kao i dosadašnjih godina, Krešo Kuštović. Nije mu smetala lagana poledica, ni raskvašena zemlja da bi došao do trsa u vinogradima Avelina Fijačkog, zlatarskog postolara Dragutina Škrleca Šuce, Ernesta Büffla,, tate i sina Iveka i Davora Rogine, omiljenih Čibija, da bi finale bilo u vinogradu Srebrenka i Bojana Rogine. Biškup je pazio je li mlađahni vinogradar Bojan, diplomirani FER-ovac koji radi kao profesor u zlatarskoj Srednjoj školi, radi sve po protokolu, nakon što je biškup starim vinom poškropio trs. Bojan je ritualno odrezao nekoliko grančica s tri pupa, koje je potom stavio u čašu s vodom u klijeti, i pazit će kad grančice potjeraju i procijeniti kakva će biti godina. Dakako, izvjesio je i kobasice, a kuhane i pečene čekale su u staroj očevoj klijeti zlatarske vinogradare okupljene na Vargovu brijegu. I ne samo to – Bojan se dokazao i kao odličan „goli kuhar“. Svojim je pajdašima skuhao fileke, koje su prisutni u slast jeli, a neki se sjetili i legendarnog Geze koji ih je također znalački pripremao. Tata Srebrenko, inače aktivni zlatarski gljivar, častio je društvo starim i mladim vinom, a kako svira gitaru, poveo je i pjesmu. S Vargova brijega, čiji su asfaltirani puteljci nedavno osvijetljeni led rasvjetom, u magloviti Zlatar u podnožju čula se popevka „Oko jedne hiže, navek ftiči lete“.