Ogranak Matice hrvatske u Zaboku u suradnji s manifestacijom Dani Gjalskog organizirao je prvo predstavljanje knjige Glagoljski misterij autorice Sanje Ždralović u Galeriji grada Zaboka u ponedjeljak 18. listopada. Predstavljanje knjige vodila je Sandra Babnik Lončar, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Zaboku, a prisustvovali su: književnik Miroslav Mićanović, urednik knjige, akademik Stjepan Damjanović, jezikoslovac i recenzent za staroslavenski i glagoljicu, te Marko Bilić, član Ogranka Matice hrvatske u Zaboku, koji je čitao ulomke iz djela. Glagoljski misterij autoričin je prvijenac kriminalističkog žanra u kojem spaja stvarno i fikcionalno te objedinjuje današnjicu i prošlost kroz pomno osmišljene zagonetke.

Autorica Sanja Ždralović, rođena 1977. u Zenici u Bosni i Hercegovini, profesorica je engleskog i hrvatskog jezika, a radi u Gimnaziji Antuna Gustava Matoša u Zaboku od 2005. godine. Pisanjem se bavi od srednjoškolskih dana kada je za priču „Krajnji rok“ nagrađena Srednjoškolskom nagradom „Ksaver Šandor Gjalski“. Autorica je na predstavljanju knjige spomenula kako je tu prvu nagradu, srednjoškolsku, osvojila kada je već pohađala prvu godinu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te da nije ni znala da su profesorice Sandra Babnik Lončar i Dinka Tomašević Presečki poslale njen rad na Natječaj. Zbog važnosti priznanja za njen rad, profesor Stamać, hrvatski pjesnik i teoretičar književnosti, prozvao ju je „mladom književnicom iz Zaboka“. Dosad je pisala kratke priče i novele egzistencijalnih i socijalnih tematika, a djelom Glagoljski misterij okrenula se kriminalističkom žanru kroz koji educira svoje čitatelje o hrvatskoj materijalnoj i nematerijalnoj baštini kroz slojevite likove i ideje. Inspiraciju za pisanje romana pronašla je u Istri koja ju je motivirala da radnju smjesti u našu sredinu. Djelo obiluje zagonetkama i igrama brojki i slova, a autorica ih je smišljala na kreativan i snalažljiv način, krenuvši svaki puta od rješenja. Za cjelokupni roman trebalo joj je više od dvije godine, a već se javljaju nove ideje o nastavku ovakvog žanra na drugim lokalitetima ili o objavljivanju već napisane zbirke pjesama. S obzirom na to da je roman dijalektalno vrlo zanimljiv, ulomke iz romana čitao je Marko Bilić, rođeni Istranin, koji je vrlo uvjerljivo dočarao likove i njihovu govornu obojanost.

Urednik knjige, književnik, pjesnik i prozaist, esejist i antologičar Miroslav Mićanović, predstavio je djelo kao misterij koji vrijedi otkriti te kojim upoznajemo i samu autoricu koja uranja u razmjenu fabule i likova svojim sveznajućim pripovjedačem. U romanu su istaknute teme identiteta i kulture kroz koje čitatelj otkriva ono što je skriveno. Likovi koji postaju svakodnevni, putovanja kroz predjele i kolokvijalni izrazi otkrivaju tajnu romana koji autorica dijeli s čitateljima. Važnost je u čitanju i u tome da čitatelj samostalno pronađe ono što mu je važno i što želi otkriti u slojevitosti likova i tema.

Večer su upotpunili glazbenom točkom Lea Mraz na klaviru i Ivan Habazin na gitari, učenici završne godine Srednje glazbene škole pri Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, a izveli su pjesmu „Pelin i med“ autora Dine Dvornika. Nakon glazbene pauze na knjigu se osvrnuo i voljeni profesor i jezikoslovac, akademik Stjepan Damjanović. Profesor je istaknuo kako je ovo prvi put da govori o suvremenoj prozi, no bez obzira na to što je on filolog koji se cijeli svoj životni vijek bavio glagoljskim tekstovima, ipak može izreći sud o kvaliteti ovog djela. Okosnica romana je izgubljeni Misal kneza Novaka, koji je po mnogima najljepša rukopisna knjiga, a trenutačno je pohranjen u austrijskoj knjižnici. Filološki gledano, Misal kneza Novaka poslužio je kao uzor za prvu hrvatsku tiskanu knjigu i njem se nalaze naši prvi osmerci. Autorica te obje činjenice uklapa u svoje djelo čija se radnja događa u sadašnjem vremenu, a ponavljanjima koje ističe povezuje paralelne radnje sadašnjosti i prošlosti. Kulturna baština, koja kroz puno likova na kraju završava u rukama pozitivnog lika, predstavlja i autoričine etičke stavove izražene u romanu. Na samom kraju osvrta, profesor je istaknuo kako zaboravljeno nije i izgubljeno i kako je autorica Sanja Ždralović potvrdila tu tezu svojim romanom koji čini uzlet u suvremeni krug tradicije.