Već devetu godini zaredom, Valentinovo u Mariji Bistrici obilježava se Recitalom ljubavne poezije ''Željka Boc'', koji nosi ime mlade bistričke pjesnikinje i djelatnice Radija Marija Bistrica, koja je tragično stradala prije nešto više od 9 godina.

Recital organizira Knjižnica i čitaonica Marija Bistrica, a ove je godine na natječaj pristiglo čak 476 radova od ukupno 115 autora. Stručni sud u sastavu Ludwig Bauer, Enes Kišević i Dubravka Težak odabrao je za zbornik ''Hod se nastavlja'' 58 radova od 37 autora, te 30 radova koji su izvedeni na samoj završnici, u bistričkom Domu kulture.

Stihove su interpretirali Martina Čvek i Dubravko Sidor, a u glazbenom dijelu programa nastupio je Maksim Hozić Max, uz pratnju Tonija Eterovića i Ivana Japeca. Stručni sud odabrao je i tri nagrađene i pet pohvaljenih pjesama. Pohvaljeni su Tatjana Gredičak iz Zagreba za pjesmu ''Drugačiji ti''. Petra Horvatinčić iz Marije Bistrice sa pjesmom ''Moje da i moje ne'', Biserka Marečić iz Kašine sa pjesmom ''Prozor očiju'',  Zlatko Pochobradsky iz Čabra sa pjesmom ''Kružići''  i Vladimir Šuk iz Oroslavlja sa pjesmom ''Po mojoj mjeri''.

Treća nagrada pripala je Ireni Delišimunović iz Dugog Sela za pjesmu ''Kupio sam psa'', drugu nagradu zaslužila je Slavica Sarkotić iz Lekenika za pjesmu ''U ljubavi i u snu'', dok je prvonagrađena pjesma ''Izmještam te ljubavi'', autora Zorana Bašića iz Podstrane. Nagrada publike pripala je Petri Gorički iz Marije Bistrice i pjesmi ''Stanka''.

Ravnateljica Knjižnice i čitaonice ''Marija Bistrica'' Mira Pižir zahvalila je pjesnicima i svima koji su na bilo koji način pripomogli u realizaciji Recitala, a sve je već sada pozvala  na jubilarni 10. Recital ''Željka Boc'' 2013. godine.

Zoran Bašić, Podstrana

IZMJEŠTAM TE LJUBAVI

Izmještam te ljubavi iz ovih opustjelih splitskih kala
iz nehumane bure koja ledi sve što nije zagrljeno
izmještam u neke toplije predjele
kamo mislim da i pripadaš
na ležaljku od vrelog pijeska
pod slamnate suncobrane

skidam ti šal s usana
nenaviknut na eskimske poljupce
oslobađam te kape i kaputa
krzna i rukavica
da se uvjerim da si to ti

odijevam ti žarki kostim
i stavljam naočale
utrljavam zaštitne faktore
i prepuštam suncu bez imalo ljubomore
(izmještam i onog koji podižem glavu s pijeska
da vidim kako se najljepša
strasno predaje moru
kao njemu)

izmještam te ljubavi u neke toplije predjele
fijuk bure bez cjenkanja mijenjam
za šum valova i vrisak kupačica

izmještam te s ove opustjele terase
na kojoj su stolovi okrenuti naglavačke
a suncobrani leže u kutu ko zarobljeni perodaktili
izmještam na neke druge terase
gdje se šarene suncobrani nad koktelima
a ljubav oblikuju u ritmu glazbe
kao pod nevidljivim prstima

izmještam te ljubavi
i čini mi se da mi to poprilično uspijeva
još samo da izmjestim prtljagu
onom koji ti polaže ruku oko struka
i nestaje s tobom u noći

Petra Gorički, Marija Bistrica

STANKA

okrugli sat  raspuknutoga stakla
kroz koje se jedva može vidjeti da je prestao kucati
tanke šiljaste kazaljke
jezivo zaleđene na oštrim linijama
nepomičnih brojki
ne želim da vrijeme stane
da ostanemo u ovom trenutku nelogičnosti jave
koji zapravo nije vrijedan toga
uvijek si ti bio taj koji  odlazi
ja sam neprestano bila ona koja je čekala
je li uopće  ijedan  trenutak vrijedan toga da se zamrzne
da vrijeme prestane teći
možda u nekom obliku sjena
linija crteža
riječi
ali zauvijek ostati u jednom trenutku
više mi zvuči kao opis bolesti
negoli užitka