Općinski sud u Zlataru ovih je dana objavio osuđujuću presudu kojom je 53-godišnjeg Franju s prebivalištem na području Krapinsko – zagorske županije proglasio krivim za kazneno djelo protiv života i tijela te ga osudio na 3 mjeseca zatvora, no, dobio je uvjetnu osudu pa neće morati u zatvor ako tijekom jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

Riječ je o slučaju koji se po sudovima vuče već više od šest godina, budući je prvostupanjske presude već dva puta ukidao drugostupanjski sud, a posljednji puta uz obrazloženje da treba 'obrazložiti koje izmjene i dopune Kaznenog zakona su primjenjene' u prvostupanjskoj presudi.

Sada ga je prvostupanjski sud ponovno proglasio krivim da je 2. svibnja 2016. godine oko 17 sati u kuhinji obiteljske kuće u Zagorju „u nakani da tjelesno ozlijedi suprugu, otvorenim dlanom imenovanu udario po lijevoj strani glave i lijevom uhu, a uslijed kojeg udarca je imenovana zadobila tjelesnu ozljedu u vidu puknuća lijevog bubnjića“, navodi se u presudi.

Franjo je tvrdio na sudu da nije ošamario suprugu. Kako je rekao, tog dana se svađao s punicom i postoji mogućnost da je suprugu udario dok je rukama mahao u tijeku svađe s punicom. Rekao je i kako smatra da su suprugu liječnici pogrešno razumjeli, jer slabo govori hrvatski. Također je naveo da je on spornog dana na traženje supruge nazvao policiju i onda njoj predao telefon da razgovara s policijom. Istaknuo je također da s punicom nije u dobrim odnosima, a da je njegova supruga djetinjasta i da mu uskraćuje sredstva za život

Supruga je na sudu više puta davala iskaz i uglavnom je isticala da ima kronične probleme s uhom zbog stalnih upala i ozljeda prilikom ronjenja. Navela je da nju suprug nije udario dlanom po licu, nego da je početkom svibnja 2016. doživjela tri odvojena događaja u kojima je pretrpjela udarac u lijevu stranu lica. Rekla je da ju je veliki pas udario šapom, da je glavom udarila o ormar prilikom pada i da je udarila glavom u betonski zid. Kako je tvrdila na sudu, liječnik kojem se obratila je nije dobro razumio, a isto tako je nije razumjela niti policija. Također, napomenula je na sudu da se sada sa suprugom dobro slaže.

Njezina majka, Franjina punica, na sudu je rekla kako se njena kći dan ranije, dakle, 01. svibnja 2016. godine, igrala s psom te je u kuhinji pas skočio na nju tako da je prednjim šapama bio na njoj. Zbog toga je, tvrdila je na sudu punica, kći pala i lupila lijevom stranom glave i lijevim uhom u ugao ormara. Slično se, kaže, dogodilo i ranije u Zagrebu kad je slomila ruku. Kako je rekla, tog 02. svibnja su ručali ona, njena kći i zet Franjo. Posvađali su se te vikali i mahali rukama, a kćer se slučajno udarila u ruku kojom je zet mahao, kaže punica. Kći je nazvala policiju, ali policajce nije ništa razumjela, dok joj je Franjo prevodio što kći govori. Rekli su njoj i kćeri da odu u Zagreb, što su one poslušale. Kako je na sudu tvrdila punica, u podzemnoj garaži u Zagrebu kćer se naglo okrenula i snažno lijevom stranom glave udarila u zid.

No, sljedeći dan kad je zatražila pomoć u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu, iz bolnice su prijavili njenu ozljedu, budući da su zaključili kako svi simptomi i izgled puknutog bubnjića izgledaju kao udarac otvorenim dlanom, a ne posljedica upale ili pada. Budući da su i Franjo, i supruga, i punica na sudu tvrdili drugačije, sud je angažirao čak troje različitih sudskih vještaka i svi su se složili kako je ozljeda bez sumnje nastala udarcem otvorenim dlanom. Kako su napomenuli, ozljeda nije mogla nastati udarcem šape psa težine 70 kg jer šapa psa nije takve konfiguracije da može izazvati traumatsku perforaciju bubnjića. Također, perforacija nije mogla nastati niti udarcem glave o ormar jer bi u tom slučaju nastao i prijelom kosti lubanje, odnosno temporalne kosti.

„Troje sudskih vještaka utvrdilo je istu činjenicu, da je puknuće bubnjića kod oštećene nastalo nasilnim putem odnosno udarcem tupotvrdim (plosnatim) sredstvom silom srednjeg intenziteta, a ne kao posljedica bolesti, te je ova činjenica sigurno dokazana. (...) Zbog toga sud nije prihvatio niti iskaz oštećene, niti optuženikovu obranu u dijelu u kojem tvrde da optuženik oštećenicu nije udario, a kao neistinite i usmjerene na izbjegavanje kaznene odgovornosti optuženika. Oštećena mu pogoduje svojim svjedočenjem jer su se pomirili, te ne želi njegovo kažnjavanje“, naveo je zlatarski sud u obrazloženju svoje presude na koju je također bilo moguće podnijeti žalbu, a je li Franjo to na koncu i učinio, u ovom trenutku nam nije poznao.