Sead Kukuruzović nestao je prije 13 godina, točnije 17. ožujka 2011. godine, a njegova obitelj tek je nedavno saznala kako je zapravo pronađen četiri mjeseca nakon nestanka. A sve to vrijeme, tijelo je stajalo na Zavodu za sudsku medicinu.

O stravičnom slučaju se putem Facebooka oglasila sestra nestalog Seada, Alma Smojver. Istaknula je kako je cijela obitelj izuzetno pogođena. Uz dopuštenje, 24 sata su prenijela njenu objavu.

'Budući da priča o mom bratu postaje javna, zatekli su me danas u inboxu novinarski pozivi, dobivam obavijesti da se na fejsu piše o ovoj noćnoj mori, a budući da ne želim da se stvaraju možda konstrukti i možda budu i netočni kroz predstojeće dane, pa evo da se oglasim po pitanju toga što nam se dogodilo'' - započela je svoju ispovijest.

''Prije 8 dana pronađen je moj brat. Danas smo ga pokopali. Da, priči je došao kraj, jednim dijelom. Ja se ne osjećam kao da je kraj jer je priča o njegovom pronalasku apsolutno nevjerojatna, bezumna, i potpuno suluda: Naime, pronađen je 25.7.2011. godine u rijeci Savi kod mosta na Sajmišnoj cesti kod Mičevca, zapleten u nekakve stupove ili žice kod mosta, našli su ga radnici koji su tih dana valjda nešto radili na tom istom mostu. Potom su zvali policiju, policija ga je odnijela na Zavod za sudsku medicinu gdje su 26.7. napravili obdukciju, po svemu sudeći izvadili DNK i potom leš u stanju raspadanja, tzv. saponifikacije i potpuno bez mogućnosti fizičkog raspoznavanja, strpali u svoj frižider. Gdje će moj brat ostati narednih 13 godina. Trinaest godina ćemo se mi svaki dan pitati gdje je naš brat i sin, ujak i stric, posjećivati psihijatre, piti tablete, tugovati u osami, pomiriti se sa sudbinom, buljiti u prolaznike koji te podsjete na njega, plakati dok gledaš filmiće na kojima brejka, čeznuti da je tu da ti vidi djecu i da ih poduči nekoj dobroj plesnoj fori... Uglavnom, trinaest godina agonije. U kojoj moj brat leži cijelo to vrijeme na, bubam, kilometar zračne linije na Šalati'' - stoji u objavi Seadove sestre Alme, pišu 24 sata.

Objasnila je kako su ih obavijestili gdje se tijelo zapravo nalazi.

''I onda jednog dana, jedan policajac nazove mog brata, kaže mu da je EU pokrenula projekt formiranja kartoteke nestalih osoba na području država članica i bismo li htjeli njega uvesti u kartoteku. Buraz pristaje, roditelji odlaze dati DNK. Dva i pol mjeseca poslije, pogađate, nama javljaju da leš s tim DNK imaju na Zavodu za sudsku medicinu... Puno više od toga ne znam ni ja i molim vas ne pitajte me ništa više od ovoga što sam napisala. Tko tu nije radio svoj posao, ne znam ni to jer moguće je da je na niz strana napravljena greška'' - istaknula je Alma još jednom ističući da je cijela obitelj pogođena.