Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici kojom je Bruno Perkec (47) proglašen krivim i osuđen na godinu dana zatvora zbog smrti biciklista Damira Jurišića, donekle je ispravljena pravosudna nepravda. Prvom presudom istog suda Perkec je bio oslobođen krivnje za prometnu nesreću od 8. rujna 2017. godine u naselju Bačevac. Tada je službenom Škodom Županijske uprave za ceste oko 20.15 sati udario u zadnji kotač Jurišićeva bicikla i nesretni je čovjek završio u putnom jarku te preminuo. Perkec mu, međutim, tada nije pomogao, a na sudu je tvrdio kako je mislio da je udario u divljač. Uslijedila je šokantna oslobađajuća presuda, na koju je uložena je žalba. Županijski sud ju je uvažio, te ukinuo oslobađajuću presudu i vratio ponovo na odlučivanje istom sudu u Virovitici, ali pred novim vijećem koje je sada ipak nepravomoćno osudilo Perkeca, piše 24 sata.
Perkec, ravnatelj Županijske uprave za ceste, kobnog je dana nakon domjenka u tvrtki, na kojem je pio pivo, sjeo u automobil sa svojom suradnicom Nikolinom Čačić i otišao u pub u Virovitici. Tamo se sreo s poznanicima te po vlastitom priznanju još popio i tamno pivo s društvom. Svjedokinja Čačić je na sudu kazala da se na Perkecu nije primjećivala omamljenost alkoholom.
Napustili su lokal i sjeli u službenu Škodu i u mjestu Baćevac udarili u Jurišića koji je bio na biciklu. Međutim, na sudu su tvrdili kako su udarili u divljač. Nikolina Čačić je pred sudom kazala da nije pratila vožnju i pitala je Perkeca jesu li udarili u srnu. On je na to kazao da se najvjerojatnije radi o jelenu. Zaustavili su automobil te izašli iz vozila i pogledali u jarak, ali prema njihovim izjavama, nisu vidjeli ništa te su nastavili vožnju.
Nažalost, u jarku zajedno s biciklom ostao je ležati Damir Jurišić, a njegova supruga i dvije kćeri te rodbina i prijatelji su ga bezuspješno tražili. Tek idućeg prijepodneva oko 10 sati Jurišićevo tijelo pronašao je obiteljski poznanik. Na mjesto nesreće izašla je policija i, kako nam je kazala udovica Adrijana Jurišić, korektno obavila svoj posao.
U žalbi na prvu presudu se navodi kako je odvjetništvo traljavo provelo istragu načinivši niz propusta. Nije naredilo policiji da vještači bicikl i odijelo nesretnog čovjeka, te da provede vještačenje vozila, kojim bi se odmah utvrdilo da se ne radi o divljači, jer bi na automobilu ostali tragovi bicikla.
Isto tako je odvjetništvo sakupljalo račune u lokalu gdje je Perkec s Nikolinom Čačić poslije domjenka bio kako bi utvrdili koliko je piva Perkec popio. Temeljem tih podataka su tražili da se vještačenjem utvrdi je li Perkec u trenutku nesreće bio pod utjecajem alkohola većem o 0,5 promila. Doduše, on je alkotestiran ali nakon proteka više od 12 sati kad se prijavio policiji, rekavši da je večer prije udario divljač.
Iako je stalno tvrdio da je udario divljač, Perkec je bio dužan tu nesreću odmah prijaviti policiji a ne nakon proteka više od 12 sati.
Bruno Perkec je cijelo vrijeme u istrazi i na sudu govorio da je udario divljač, da bi se pojavila druga nelogičnost. Čim se saznalo kad će biti sahrana nesretnog oca dvije kćeri, šef ŽUC-a
požurio je u pogrebno poduzeće „Lira“ iz Virovitice i platio sve pogrebne troškove, bez znanja obitelji. Vlasnik pogrebnog poduzeća mu je vratio novac, jer čim je obitelj za to saznala odbili su Perkecov „dar“. Na ponovljenom suđenju Perkec je po riječima udovice Adrijane Jurišić prvi put izrazio žaljenje, dok je na prvom suđenju okretao glavu.