"Medvjed mi je razbio drvenu grilju i ušao u prostoriju koja služi kao drvarnica u sklopu obiteljske kuće. I zamislite, ukrao mi je četiri domaće šunke koje su bile zatvorene sa zaštitom od muha. I tu sam zaštitu pronašao 20-ak metara dalje od mjesta gdje su ukradene. A na terasi sam uočio otiske medvjeđih šapa, preciznije smeđeg medvjeda teškog između 150 i 200 kilograma. Bilo je to 22. rujna 2021. Zvao sam Lovačko društvo Tetrijeb pa je došao lovac-predstavnik J. S., sve poslikao, nestručnom procjenom utvrdio 4000 kuna minimalne štete i rekao da će obavijestiti lovačko društvo, a uputio me i da kontaktiram Ministarstvo poljoprivrede. Inače, u to vrijeme kroz cijelu moju ulicu šetala se medvjedica s tri mlada", ispričao je Zlatko P. iz Crnog Luga, koji je obeštećenje pokušao potraživati sudskim putem jer su mu iz Uprave za šumarstvo, lovstvo i drvnu industriju Ministarstva poljoprivrede odbili odštetni zahtjev, piše Jutarnji list.

Pozvali su se, naime, na odredbe Zakona o lovstvu i Plan gospodarenja smeđim medvjedom u RH kao i na Akcijski plan gospodarenja, a Lovačko društvo Tetrijeb mu je, pak, ukazalo da ne odgovara za štetu koju divljač ne počini izvan lovišta, a naselje Crni Lug unutar lovišta - nije. Pokradenog Zlatka potom su pokušali uvjeriti i da bi obeštećenje trebala snositi lokalna samouprava ili država.

U tužbi, koja je na kraju stigla na Općinski sud, Zlatko P. je naznačio, među ostalim, da je sporne godine cijena domaće suhomesnate šunke na tržištu varirala od 120 do 150 kuna za kilogram, a kad se ukradenim šunkama doda i trošak popravka oštećenog prozora i grilja, izračunao je da je oštećen za najmanje 5500 kuna koje bi mu trebali solidarno namiriti država, Grad Delnice i Lovačko društvo Tetrijeb.

Tužene strane su u odgovoru na tužbu istaknule prigovor promašene pasivne legitimacije pa tako Grad Delnice kao i Tetrijeb ukazuju da nisu vlasnici "opasne stvari - divljači koja obitava u lovištu pa tako niti medvjeda". Grad Delnice tvrdi i da je prema Zakonu o lovstvu za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta, a ako je počinjena izvan lovišta, opet je odgovoran lovoovlaštenik kojem je povjereno gospodarenje lovištem iz kojeg je došla divljač.

Iz lovačkog društva, pak, kažu da tek odstrijeljena divljač postaje njihovo vlasništvo, ali i da je status medvjeda posebno reguliran te da je isti u vlasništvu RH i kao takav ima posebnu zaštitu.

Ujedno osporavaju i da je divljač opasna stvar te naglašavaju da je "stvar ono što čovjek može kontrolirati, a lovačko društvo živo biće kontrolirati ne može". Dio tužbe protiv RH na kraju je povukao.

Na području Gornjeg Jelenja i Kupe, prema iskazu svjedoka N. V. koji je upoznat s nesvakidašnjom provalničkom krađom, obitava od 30 do 50 medvjeda.

Prema članku 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, dok prema odredbi članka 1064. istog Zakona za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

No s obzirom na to da prema Zakonu o parničnom postupku svaka strana koja tvrdi određenu činjenicu na temelju tereta dokaza mora to i dokazati, sud je zaključio da Zlatko P. svoje tvrdnje da ga je oštetio medvjed nije potkrijepio dovoljnim dokazima. Pritom se analizirala i činjenica da je kao svjedoka pozvao drugog čovjeka, a ne lovca kojeg je spomenuo da je došao na uviđaj i fotografirao tragove medvjeda... A niti je predložio svjedoke koji bi potvrdili da je ulicom šetala medvjedica s potomcima tako da tuženim stranama na kraju bivši vlasnik šunki mora platiti nešto više od 900 eura sudskih troškova.