Siniša i Zvonko izašli su tog dana u ožujku iz malog automobila tamne boje i pozvonili na vrata gospodina Janka u Mariji Bistrici. Rekli su mu da mu donose na poklon „masažer“ i da mu to šalje poduzeće u kojemu je radio. Izmislili su da mu bivša firma duguje 37 tisuća kuna koje će mu naredni dan donijeti poštar. No, prvo treba platiti 2.100 kuna takse. Domaćin je povjerovao prevarantima i otišao po 2.100 kuna, a Siniša je iskoristio njegovu nepažnju i iz novčanika mu ukrao ostatak novca – 12.900 kuna. Siniša je na suđenju Zvonku rekao da se baš najbolje ne sjeća svega što se dogodilo, iako je već bio u zatvoru zbog istog slučaja, te da je su oni prodavali raznu robu po kućama. Nakon što su pokrali starca, sjeća se, išli su se pomoliti u marijabistričku crkvu.  Siniša je davno osuđen i odslužio je zatvorsku kaznu, a Zvonko je nedavno, nakon čak 11 godina od ovog događaja, na Općinskom sudu u Zlataru osuđen na godinu dana uvjetno uz rok kušnje od tri godine. Kako je gospodin Janko u međuvremenu umro, sud je naredio da Zvonku njegovoj kćeri isplati 15 tisuća kuna koje su ukrali. No, Zvonko se žalio na ovu presudu, no viši sud kojemu je dodijeljen slučaj, Županijski sud u Slavonskom Brodu, u rekordnom je roku potvrdio presudu i odbio njegovu žalbu. Zvonko je dobio i rok da kćeri pokojnog  Bistričana  u roku 3 mjeseca od pravomoćnosti presude mora vratiti novac, inače mu se opoziva uvjetna osuda i ide u zatvor.