Povodom Dana državnosti, Predsjednik Republike Stjepan Mesić, odlikovao je na prigodnoj svečanosti zaslužne i ugledne građane te institucije, a među četrdesetak nagrađenih, našao se i Mladen Koprek koji je primio odlikovanje Reda hrvatskog pletera za osobit doprinos razvitku i ugledu RH i dobrobiti njezinih građana.

Mladen Koprek rođen je 21. listopada 1959. godine u Poznanovcu. Nakon završetka Srednje građevinske škole i Ekonomskog fakulteta radio je u nekoliko zagorskih tvrtki, da bi danas bio na čelu tvrtke Tondach Hrvatska, jedne od najvećih i najuspješnijih zagorskih tvrtki.
Još u srednjoj školi uz podršku lokalne zajednice, s grupom mladih, osnovao je Nogometni klub u Poznanovcu te je sudjelovao u radu lokalnog vatrogasnog društva (čiji je član i danas, s činom Višeg vatrogasnog časnika). Bio je aktivan i u radu folklornog društva, a u tom razdoblju je i obnovljena kulturna manifestacija Susret riječi , Poznanovec, koje se i danas održava u Bedekovčini.

Prijedlog da Mladen Koprek dobije ovo visoko priznanje potekao je od Općine Bedekovčina, Poglavarstva i njegovog člana Vilima Mlinarića koji je i bio svjedokom svih aktivnosti našeg laureata. Dobivanje vrijednog priznanja bila je prilika da s Mladenom Koprekom, dobitnikom visokog državnog odlikovanja, kratko porazgovaramo.

ZL: Je li vas iznenadilo ovo odlikovanje?

Koprek: Pa, je. Ja volim reći da se mi kao tvrtka nismo profilirati u političkom smislu i u šali volimo reći da je naša stranka crijep. I naša stranka je uvijek u koaliciji s onima koji su spremni poduprijeti razvoj naše regije. To je mala zafrkancija, ali velika je stvar da smo u doba početka privatizacije uspjeli dobiti pravog investitora. S timom koji i danas funkcionira uspjeli smo provesti privatizaciju koja je i danas ogledni primjer kvalitetnog stranog ulaganja u hrvatsko gospodarstvo, a uz pomoć pok. župana dr. Kajfeža. Iako se dr. Franjo Kajfež smatra kontroverznim županom, on je bio ključna osoba za strana ulaganja u ciglanu u Bedekovčini i tvornicu stakla „Straža“ u Humu na Sutli. Kad usporedimo prošlost sa sadašnjošću, to su danas dvije najveće tvrtke u našoj županiji. Današnje županijske strukture trebale bi se više angažirati na razvoju zagorskog gospodarstva, a ne sve prepustiti situaciji na terenu i tu smo mi kao tvrtka vrlo nezadovoljni.

ZL: Što ovo priznanje znači za vas? Komentari su kako dalje?

Koprek: To je priznanje i za sve one koji su bili moji suradnici i koji su mi pomagali u mojem svakodnevnom poslu. Ja se smatram gospodarstvenikom, a državne nagrade obično dobivaju osobe iz područja kulture, znanosti ili sporta. To je čast, a i nosi naziv ´za doprinos razvitku i ugledu države´. Ja sam bio jedan od rijetkih gospodarstvenika koji je dobio nagradu uz znanstvenike, kulturne djelatnike i sportaše koji su svakodnevno prisutni u dnevnim događanjima, pa mi je zadovoljstvo bilo družiti se npr. s Pericom Bukićem, Arsenom Dedićem i ostalim velikanima naše sportske, znanstvene i kulturne elite.

ZL: Ne možemo, a ne iskoristiti priliku pa pitati kakvi su planovi Tondacha? Velike investicije u Đakovu su završene.

Koprek: Mi se svakodnevno susrećemo s novim izazovima, tako da nakon investicije u Đakovu, vezane za proizvodnju biber crijepa i velikoplošnog prešanog crijepa pokrivamo preko 70 posto potreba tržišta crijepa Hrvatske. Ponovo se možemo pohvaliti s najnovijom tvornicom prešanog velikoplošnog crijepa u Đakovu gdje smo prvi u ovom dijelu Europe ponudili tržištu, osim prirodnog crijepa, i crjepove u boji proizvedene u tehnologiji H-kaseta. Moram istaknuti da sam vrlo zadovoljan i zahvalan svima onima koji su prepoznali sav naš trud i rad na razvoju tih proizvoda tako da se nadam da će i neki od mojih suradnika ubuduće dobiti ovakva vrijedna priznanja!

ZL: Dio zasluga za nagradu sigurno pripada i snažnom društvenom angažmanu Tondacha, pa i vas koji ste na čelu tvrtke jer često pomažete kulturu, sport, pa i ljude koji su stradali u elementarnim nepogodama, ili kao neki dan, u nevremenu.

Koprek: Tvrtka Tondach apsolutno je osim tržišne aktivnosti i u funkciji suradnje s lokalnom zajednicom i šire na području naše države, pogotovo kad su u pitanju požari ili slične elementarne nepogode. S tim pristupom prema našim ljudima u okruženju smo prepoznatljivi. Pomogli smo rekonstrukciju velikog broja sakralnih objekata koji su bili devastirani ili se u njih nije ulagalo u bivšoj državi. Tu je i veliki broj tzv. društvenih objekata (sportskih, kulturnih...) u kojima se provodi život zajednice, a država trenutno nije adekvatno u mogućnosti financirati njihov rad. Moramo napomenuti da smo uz potporu državnih institucija uspjeli pokriti staru dubrovačku jezgru s kupom Kanalicom istih dimenzija i kvalitete koja se proizvodila prije nekoliko stojeća u okolici Dubrovnika. Sve to podržava me u uvjerenju da sav moj rad i mojih suradnika ima i dalje perspektivu i nadam se da će dio našeg udjela u povijesti uspješno nastaviti iduće generacije.