Barbara Kranjčec, kao i njezini susjedi žive uz cestu, no iza ili kraj njihovih okućnica je šuma. Svi su zabrinuti i ne znaju što bi učinili jer im lisica dolazi u dvorišta, odnosi kokoši, ali se i šeće po dvorištu i teško je otjeraju tako da se boje da možda nema i bjesnoću. Kokoši mogu biti na paši samo kad ih ljudi paze.

'Već to traje tri godine. Lisice nam napadaju kokoši. Pretprošle godine mi je došla u dvorište, vidjela sam je i onda nije uspjela uzeti kokoš nego je otišla kroz ogradu u šumu, počinje priču gospođa Barbara Kranjčec. Naime, s jedne strane njezinog dvorišta je šuma kroz koju je još danas vidljiva staza po kojoj su mještani ovog dijela Bedekovčine prečicom hodali do crkve. 'Naravno da sam nakon toga sve zagradila i puštam kokoši samo na kratko na livadu iza kuće, jer u dvorištu nema trave, ali došla je lisica i uzela kokoši. U posljednjih tjedan dana uzela mi je dvije kokoši, a u posljednjih godinu dana nestalo mi je tako 15 kokoši. Moji susjedi puštaju kokoši samo dok su na dvorištu dok ih paze. Dođe im u dvorište, vide je, tjeraju je i jednostavno, lisica se ne boji. Tu je susjeda došla iz dućana na biciklu i zatekla je kako lisica lovi kokoš na dvorištu. Lisica je velika kao veliki pas. Jednostavno čujemo krič kokota i samo možemo vidjeti lisicu kako nosi kokoš u šumu, priča gospođa Barbara.

Kad se to dogodi reagira i njezin pas Tinček i bježi za njom u šumu, laje i sve poduzima, ali badava – ode i lisica i kokoš. 'Točno znamo odakle dolazi i kamo odlazi, a nije se ugodno niti probuditi u jutro i vidjeti da nema kokoši, a njezino perje svud je po putu do te staze za crkvu. Moj Tinček, prije nego puštam kokoši, stalno ide na taj puteljak provjeriti postoji li opasnost. Vidio je da mu nestaju kokoši koje su mu prijateljice baš kao i mačka, i ide u obranu, priča nam gospođa Barbara.

Naravno da je o problemu kojeg imaju pitala lovce, ali oni su nam odgovorili da blizu naselja ne smiju pucati i nemoćni su. A naselje je i s jedne i s druge strane šume i mještani sumnjaju da dolazi i više lisica, a ne samo jedna. 'Stvarno si mislim pa što nam je za napraviti. Zar stvarno nećemo smjeti imati kokoši za koje jaje?! Jednostavno ne znamo što nam je činiti. Pustiš kokoši na dvorište, paziš na njih, dođe lisica, vičeš na nju i tjeraš je, ali ona se ne miče i kako je velika, jednostavno je se bojimo. Razmišljam, kad je tako pitoma i dolazi u dvorište, ne boji se ljudi, možda ima i bjesnoću, ispričala nam je o mukama stanovnika tog dijela Zagorske ulice u Bedekovčini Barbara Kranjčec.

Lovac Juraj Mirt nam je potvrdio da su lovci u ovakvim situacijama doista nemoćni. 'Zahvaljući onima koji pišu zakone uopće ne smijemo pucati na lisice u ovo doba jer su skotne ili imaju mlade, a to je strogo zabranjeno. S druge strane, ne smijemo pucati ni sto metara od naselja, a u ovom slučaju naselja su s jedne i druge strane šuma. Lovci su zakonskim propisima jako ograničeni i ne samo po pitanju lisica. Velike probleme stvaraju nam i zaštićeni jastrebovi koji također ljudima odnose kokoši, ali i trčke, zečeve, fazane....Od sto fazana koje pustimo u lovište ostane ih tek deset, jer su ostali žrtve jastrebova. Tako ispada da hranimo grabežljivce koji čine svima štetu, a nitko im ništa ne može. Imamo problema i sa psima lutalicama, iako se za većinu zna čiji su. Oni djeluju čoporativno. Nekoliko njih dotjera srnu do drugih pasa i tako pokolju puno srneće divljači, zabrinut je Juraj Mirt koji se i sam pita kad i kako će se ovi jako veliki problemi za lovce i ljude općenito, konačno nekako zakonski riješiti.