Prethodni članak
Sljedeći članak

Dnevnik tate Bena: Iznenađenja

Ovo kaj sad novine raneše izlaziju mi je sve poremetilo. Največ toga kaj se događa se uglavnom dogodi vikendom. A kak nas šef gazda urednik (sve u jednoj osobi) pritišče s rokovima, tak ovo kaj pišem pišem prije vikenda. Pa se onda zna dogoditi da su dogodovštine stare. Kaj i nije tolko bitno. Inače, za one teri ne znaju ovo kaj pišem objavljuje se več tri godine. To kolko kolumnu pišem mi nije teško zbrojati


Ovo kaj sad novine raneše izlaziju mi je sve poremetilo. Največ toga kaj se događa se uglavnom dogodi vikendom. A kak nas šef gazda urednik (sve u jednoj osobi) pritišče s rokovima, tak ovo kaj pišem pišem prije vikenda. Pa se onda zna dogoditi da su dogodovštine stare. Kaj i nije tolko bitno. Inače, za one teri ne znaju ovo kaj pišem objavljuje se več tri godine. To kolko kolumnu pišem mi nije teško zbrojati.

Počel sam ju pisati kak se Gracia rodila. A njoj buju sad tri godine. Če ovo čitate krajem tjedna več ima tri godine. Mnogi put sam bez problema natipkal kolumnu jer se svašta događalo i bilo je materijala za pisati. A ponekad jednostavno nisam znal o čemu bi pisal. I nakon svih tih silnih godina, od mojeg prvog teksta objavljenog u nekom tiskanom mediju (ak se dobro zmislim to je bilo davne 1989.) pa sve do danas najteže mi je na tekst deti naslov.

Prošli tjedan je na televiziji bila emisija, koju sam čisto slučajno videl jer je televizor bil vužgat kad sam došel doma kak su deca tera su na praznikima nekaj gledela. Između ostalog bilo je riječi o rađanju dece. Odnosno kolko se u prosjeku rađa dece i zakaj je to tak.

I poslušam tak babe zakaj nečeju imeti decu ili zakaj ih imaju jedno ili največ dva. Te razmišljaju o tome kolko služiju, kakef stan imaju i ovo i ono. Pa je nekakef muž bil gost h emisiji i govoril je o statističkim podatkima. Rekel je da babe hočeji imeti 2,6 dece, a da ih rađaju 1,4. Sve me interesira kolko ih taj muž ima. Jer ono kaj je moju ženu fest zasmetalo, mene malo manje je to kaj je muž o deci pripovedal kaj da pripoveda o krumpirima ili kubikima šodra.

Da sam ja o svemu tome mislil znate kolko bi sad imel dece? Nič, nula, nitijednu!!! I ta su mi deca puno veče veselje od bilo kakve dobre plače, ljepe i velike hiže i bijesnog auta. Najbolje kod dece je to kaj ti nigdar nemreju dosaditi. Furt zmisliju nekaj š čim me iznenadiju.

Kak su Patricija i Sandra na praznikima tak buju ženu i mene denes iznenadile tak da buju skuhale obed, a rekle su da peju i kolač peč. Če uz to i hižu pospraviju nebu kraja iznenađenju. Za veš sam siguran da ga neju dele prat. Strah me je da bu Gracia postala brbljava ko Sandra.

Krajem starog i početkom novog ljeta si želiju kojekaj sebi i drugima. Tak bi si ja zaželjel između ostalog da me iznenadiju recimo željeznice i telefonska firma. Š čim me oni moreju iznenaditi? S tim da od njih dobim sve ono kaj plačam. Da sam si poželjel sedmicu na lotu valjda bi to prije dobil.

I na kraju sima skup s malim zakašnjenjem najljepše želje h novom ljetu.

Još članaka iz "Vijesti"

Facebook