Dvije stotine planinara na Zagorskom bregovitom putu

Da je kasna jesen ili rano proljeće ne bi se moglo poželjeti ljepše vrijeme od onoga na blagdan Sveta Tri Kralja, kada je Planinarsko društvo Zagorske steze organizirali prvi ovogodišnji pohod Zagorskim bregovitim putem. No, početak je siječnja, uobičajeno najhladnijega mjeseca u godini, sredina zime.

Snijeg se mogao, onaj prirodni, vidjeti tek na udaljenim vrhovima slovenskih Alpi, tamo od crkve u Klupcima, gdje je bila prva postaja pohoda na 18 km dugoj stazi od Krapinskih Toplica do Planinarskoga grunta Picelj iznad Zaboka. Rastegnula se pješačka kolona dvjestotinjak članova dvadeset hrvatskih planinarskih društava, a tek oni sportski nastrojeni grabili su brzim hodom prema cilju iako nije bilo nikakva natjecanja niti pobjednika.

Planinarstvo je ljubav, kao i svako bavljenje sportom ili nekom rekreacijskom aktivnošću. Bez snijega put je bilo lakše svladati, a pogled na naše lijepo Zagorje uzvraćao je ljubav zaljubljenicima prirode. Okolne planine, od Medvednice, Ivanšćice, Strahinjčice do Cesargradske gore okružile su zatalasana brda načičkana kućama, klijetima i crkvama, a na drugoj strani u plavoj izmaglici dizale su se slovenske planine i nastavile kolo prema Samoborskome gorju i Plešivici. Užitak za oči.

 A iz svake klijeti pozivi da se svrati na čašicu rakije ili vina za krijepost i snagu umornih nogu. Topli čaj i kuhano vino dočekali su sudionike u Klupcima, gdje smo porazgovarali s nekolicinom.

Dolazak do Planinarskoga doma na Piclju nije bio kraj puta nego početak vesela druženja uz porciju graha i čašicu razgovora. I dogovora o planiranim novim pohodima prema Velebitu, Biokovu i dalmatinskim otocima koje će zabočki planinari obići ove godine. Dom je lijepo uređen izvana i unutra, gdje veliku prostoriju dnevnoga boravka grije novi kamin na kojemu se mogu osušiti znojne košulje radi nepredviđenoga sunca i topline početka siječnja.