Rodila sedmero djece, a nema 
ni jedno, samo slike i osmrtnice

Na zidu dvije osmrtnice i fotografija oduzetih kćeri koje nisu vidjeli 11 godina

Do obiteljske kuće bračnog para Ane i Stjepana Lovrenščaka u zagorskome mjestu Petrovskom ne vodi cesta, već se do njih dolazi seoskim putem između polja kukuruza i šume. Kuća je na osami, udaljena od sela Stara Ves. Za Anu i Stjepana vrijeme je stalo prije jedanaest godina, kada je tragično preminula njihova četverogodišnja kći Štefica.

Kobna zabuna

Djevojčica je u ljeto 1998. godine popila pesticid, koji su njezini roditelji upotrebljavali u polju. Nikada nije otkriveno kako je dijete došlo do bočice s otrovnim napitkom. Je li neuka žena mislila da je bijeli prašak mlijeko u prahu, teško je reći, no dijete joj je umrlo na rukama u vozilu hitne pomoći. Tri godine prije u toj kući strave njihova dvogodišnja kći Ivana pala je u posudu kipuće vode te od teških opeklina umrla.

Udomljene tri kćeri

Nakon što je umrla mala Štefica, u kući je ostalo još troje djece – Marija, Martina i Božica. Starija Anita, dijete s teškoćama u razvoju, već je bila u domu, kao i sin Zdravko iz Anina prvog braka. Roditelji su tada zbog nemara dobili uvjetnu kaznu.

Danas do kuće na osami u posjet roditeljima dođu samo Anita (18) i Zdravko (24). No, ondje ih ne čeka njihova soba, već samo majčin uzdah jer im nema što dati.

– Svojoj Aniti, koja je završila za slastičarku, kažem neka ostane u Zagrebu jer ovdje nema života – kaže Ana. Najstariji sin Zdravko uskoro bi se trebao priženiti kod djevojke u susjedno selo, a za tri kćeri, Mariju, Martinu i Božicu, koje im je Centar za socijalnu skrb oduzeto prije deset godina, danas ne znaju gdje su i od smrti kćeri Štefice nikada ih više nisu čuli ni vidjeli.

Ana (45), majka sedmero djece, tupo gleda u pocrnjele zidove skromnog doma. Od sve djece koje je rodila nijedno nije othranila, ni s jednim se nije poigrala, niti se zbog njih brinula ili radovala. Ipak, sjeća se da ih je vodila kao bebe k liječniku i uvijek ih lijepo obukla. Kada smo supružnike Lovrenščak posjetili nakon smrti kćeri Štefice, majka Ana požalila se da teško žive na ovome brijegu, kao da su ocoprani. I dalje sanjaju svoju djecu, vide da mi dolaze i više ih ne puštaju od sebe.

Žele se bolje okućiti, možda bi im došla djeca

S fotografije na zidu kuhinje smiju se tri male djevojčice. To su majci poslali iz obitelji koja se za njih brine. U spavaćoj sobi ovog para još stoje dvije osmrtnice s plavim okvirima i imenima njihovih prerano umrlih kćeri. Svaki im je dan isti. Ana ide na njivu, Stjepan u općinu da vidi ima li kakav sprovod kako bi nosio križ i zaradio koju kunu. Unatoč teškoj životnoj priči, Lovrenščaki se nadaju da ima onih koji misle da imaju pravo na bolji život, pa svi koji im mogu pomoći mogu se javiti na broj 091/9688125.

Izvor: Večernji list