[VIDEO] Pročitajte intervju i pogledajte božićnu video čestitku najmlađeg zagorskog župnika

Velečasni Josip Čulig, župnik u Velikom Trgovišću, za Zagorski list otvoreno govori o svom svećeničkom pozivu, službovanju, uključivanju mladih u život Crkve te božićnim blagdanima

josip čulig.jpg

Josip Čulig, 28 – godišnji svećenik rodom iz Slanog Potoka u Gornjoj Stubici, prije nekoliko mjeseci došao je na službu Veliko Trgovišće. Tamo je, nakon više od dva desetljeća službovanja, naslijedio velečasnoga Ivana Dužaića. Već nakon kratkog vremena boravka u trgoviškoj Župi Blažene Djevice Marije od Sedam Žalosti, postao je omiljen među mještanima, pogotovo među mladima. Za njih je organizirao i brojne aktivnosti, a ove godine po prvi puta ispred crkve će, na samo Štefanje, uprizoriti i žive jaslice. Sa Čuligom smo, povodom Božića i božićnih blagdana, razgovarali o njegovom službovanju u Velikom Trgovišću, stanju u društvu i nadolazećim blagdanima.

ZL: Predstavite se za početak našim čitateljima u par rečenica?

ČULIG: Ime mi je Josip Čulig, rodom sam iz Gornje Stubice, odnosno Slanog Potoka. Rođen sam 19.lipnja 1989. godine i treće sam od petero djece u obitelji Čulig. Od malena sam volio služiti drugima i bogu, već od trećeg razreda osnovne škole. Pohađao sam Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Tada sam puno ministrirao u franjevačkom samostanu Hercegovaca, a onda sam ušao u Međubiskupijsko sjemenište na Šalati i tamo sam se pripremao za bogosloviju. Tada sam upisao zagrebačku Bogosloviju te u isto vrijeme Katoličko – bogoslovni fakultet u Zagrebu. U to sam doba bio vrlo aktivan. Od prve godine obnašao sam službu predsjednika razred, pa sam postao predsjednik studentskog zbora Katoličko – bogoslovnog fakulteta, zatim član senata Sveučilišta u Zagrebu, ujedno i ceremonijar u Zagrebačkoj katedrali.

ZL: Sjećate li se tog trenutka, i je li uopće postojao, kada ste osjetili svećenički poziv?

ČULIG: Sjećam se jednog sna. Bio sam osnovnoškolac. Sjećam se se da sam usnuo jako svjetlo i iz njega je izašao Isus Krist te me zagrlio kao dijete. Na temelju toga sam osvjestio crkvu kao mjesto posebne blizine, radosti, ljubavi i mira. Poziv je teško opisati jer to je jedan osjećaj u tebi koji je često neizreciv.

ZL: Kako su reagirali prijatelji i obitelj kada ste im saopćili da će svećenstvo biti vaše buduće zanimanje?

ČULIG: Moja obitelj je tradicionalna i katolička obitelj koja je redovito išla na mise. Obitelj je bila sretna i zadovoljna, ali i ponosna. Moja je odluka dobro prihvaćena.

ZL: Relativno nedavno ste došli na službu u Veliko Trgovišće gdje ste zamijenili dugogodišnjeg župnika Ivana Dužaića. Kako ste se snašli ovdje?

ČULIG: Ponajprije bi svom kolegi Ivanu Dužaiću zahvalio na svoj pomoći koju mi je pružio kada sam došao. On je doista puno doprinio ovoj zajednici i nije bilo lako doći na njegovo mjesto. Velika mi je čast biti ovdje župnik jer Veliko Trgovišće ima i jedno povijesno značenje. Prije nego sam došao ovdje bio sam župni vikar u Samoboru, u župi sv. Anastazije tri godine.

ZL: Jesu li vas Trgovišćnci dobro prihvatili? Okupili ste oko sebe brojne mlade od kada ste došli i organizirali različite aktivnosti.

ČULIG: Jesu. Moram ih se zahvaliti na prihvaćanju. Organiziramo razne aktivnosti i događanja pa se skupa i družimo, pjevamo, molimo... Mlada je osoba bliža mladima, pa tako i ja. No, mladi su naša budućnost i ono što odgojimo to ćemo i zadržati za dalje. Mladi ljudi traže drugačiji pristup pa i sve ono što je vezano uz crkvu treba njima prilagoditi. Imamo zbor mladih koji pjeva redovito na misama, a druže se i međusobno. Uveli smo duhovne obnove i susrete, pa održavamo i sportska druženja. Imamo i zajedničke molitve, klanjanja, razne radionice, a ove godine planiramo uprizoriti žive jaslice.

ZL: Čini vam se da su se mladi danas otuđili od Crkve i vjere?

ČULIG: Mislim da to ovisi o tome koliko se mladima daje na važnosti i koliko se s njima želi raditi. Kad malo pogledamo koje događaje Crkva organizira i kada vidimo koliko je mladih angažirano, shvatimo da oni zapravo u velikoj mjeri sudjeluju. Na susretu hrvatske katoličke mladeži bilo je 30 tisuća mladih iz cijele Hrvatske, u Mariji Bistrici na susretu bilo je također mnogo mladih, samo treba do njih znati doći. Veliki dokaz koliko mladi drže do vjere su redovite ispovijedi velikog broja mladih u Katedrali. Dok se čovjek ispovijeda, on ima jednu okosnicu života, temelj...

ZL: Koji su po vama najveći problemi društva danas?

ČULIG: Najveći problem su možda predrasude. Ljudi na temelju nekih pogrešnih i polovičnih informacija zaključe krivo o nekome nešto, puno komentiraju i o osobama i o situacijama, a ne znaju ništa o tome ili nekome. Druga stvar je što ljudi žele neka uzbuđenja, nešto to ga čini zadovoljnim i sretnim, a možda to traže na krivim mjestima. Ako čovjek preduboko padne, teško se je izdići. Mislim da su ovisnosti i hedonizam također veliki problemi.

ZL: Kako vam se sviđa papa Franjo? Nekim je svojim izjvama često znao stvarati kontroverze u javnosti.

ČULIG: Papa Franjo je kvalitetna i dobra osoba koja navješta Isusa Krista. Meni je osobno puno pomogao u spremanju propovijedi ili razmišljanjima. Papa je tu za svakog čovjeka i puno pripomaže. Treba ga slušati, gledati što čini.. On ima takav nastup da želi možda malo i isprovocirati javnost u pozitivnom smislu pa da ljudi razmisle o onome što je rekao ili učinio.

ZL: Imate li kakve hobije? Često svećenici znaju iznenaditi raznolikošću svojih hobija.

ČULIG: Ja kroz svoje hobije nastojim doći do ljudi, do župljana. Nekad sam trenirao nogometu klubu Matija Gubec u Gornjoj Stubici, a sad se trudim igrati nogomet kao hobi, pa čak i s načelnikom Robertom Grebličkim. Rado vozim bicikl kada je ljepše vrijeme, surađujem s lovcima pa se i s njima družim. Volim igrati i stolni tenis.

ZL: Uskoro nam stižu božićni blagdani. Čini li vam se da je vjeru u prevelikoj mjeri zasjenio materijalizam, pokloni...?

ČULIG: Naravno da materijalizam zauzima značajnu ulogu danas u društvu, ali mislim da ne trebamo stalno prigovarati već i neke svjetovne stvari i događaje približit vjeri. Uzmimo kao primjer Advent u Zagrebu. To je svjetovna manifestacija koja je na lijep način povezana s vjerom. Paljena je i adventska svijeća, organizirani su neki duhovni i kršćanski sadržaji. Ne treba bježati od modernoga nego modernost treba približavati vjeri.

ZL: Što ćete vi sa svojom župljanima pripremiti ovoga Božića od nekih dodatnih sadržaja i programa?

ČULIG: Mi smo već počeli s nekim našim božićnim aktivnostima. Svake nedjelje nakon zornice palili smo adventske svijeće u društvu sa župljanima. Smatram da je to dobra ideja i da je važno da ljudi osjete neko zajedništvo. Imali smo i duhovnu obnovu, a organiziraju se i razni koncerti koji daju predbožićni ugođaj. Već je održan i koncert naših KUD – ova koji su imali goste iz Slavonije i Baranje koji su sudjelovali i na svetoj misi. Tu je i koncert puhačkih orkestara, pa i kićenje bora i puštanje lampiona. Na predstavu živih božićnih jaslica smo posebno ponosni. Nju će pripremati naši mladi, a održat će se 26. prosinca, na blagdan Štefanja. Nakon mise u 18 sati ostat ćemo kod crkve gdje će biti pripremljen skeč, ali i koncertić i druženje. Imat ćemo glumce, žive životinje što nam je također drago. Imat ćemo i blagoslov djece na Staru godinu.

ZL: I za sam kraj, možete li svim čitateljima i svim žiteljima naše županije uputiti božićnu poruku?

ČULIG: Dragi vjernici, poštovani župljani svih župa i svi stanovnici Krapinsko – zagorske županije, pred nama je velika i radosna svetkovina Božića. Božić kao najradosniji kršćanski blagdan puno nam toga poručuje. Poručuje nam da je ovo razdoblje kada se stvara ozračje zajedništva, mira i ljubavi. To je blagdan obitelji i radosti. Dobro je i poželjno da vrijednosti koje nam je Bog pokazao preko dolaska svoga sina na svijet, osvijestimo i da nam kršćanske vrijednosti postanu važne za život. Vjerujem da se svi veselimo Božiću, svemu onome što Božić je i što Božić znači, pa pustimo onda vjeru i duhovnost u svoja srca. Oko nas je toliko problema i površnosti, a mi smo pozvani da damo nešto lijepo, blagoslovljeno i dobro svemu oko sebe. Pustimo brige, probleme, tuge i sve ono što nas opterećuje te dajmo ljudima oko sebe ljubav i razumijevanje. Osobito bih pozvao sve da pogledaju oko sebe one najpotrebitiji, one najsiromašnije i da im pomognemo. Ako samo taj aspekt Božića doživimo, doživjet ćemo radost i ljubav, a upravo to Božić i je. Svima sretan i blagoslovljen Božić, a posebno nova 2018. godima.