[VIDEO] Željko radi nevjerojatne drvene skulpture koristeći se običnom motornom pilom

Jedan je od sedam kipara u Hrvatskoj koji za izradu svojih skulptura koriste sasvim neobičnu tehniku

željko s motorkom glavna.jpg

Sv. Martin, sv. Hubert, sv. Florijan, Dijana, rimska božica lova, samo su neke od više desetaka drvenih skulptura koje krase kuću i dvorište Željka Ilića u Lučelnici pokraj Klanjca. Lijepe i skladne skulpture ovaj svestrani 41-godišnjak izrađuje zadivljujućom spretnošću motornom pilom. Iako je kiparenje motornom pilom u inozemstvu dosta popularno, kod nas nije previše poznato.

Sedam kipara

U Hrvatskoj se ovim nesvakidašnjim kiparenjem bavi svega sedmero ljudi, a jedan od njih je i Ilić. – Kiparenjem motornom pilom sam se počeo baviti sasvim slučajno. Moj tata je počeo s tim prije par godina, napravio jedno dvije-tri skulpture i odustao. Onda sam ja išao probati kak bu to išlo i zagrijao se za to – kaže Željko koji gotovo u potpunosti kipove izrađuje pilom, a tek za finalnu doradu koristi i druge alate. Priča, opušta ga ta kreacija u drvu, makar je, priznaje, fizički dosta naporno. Pilom radi i po četiri - pet sati dnevno. Željko radi s klasičnom motornom pilom, iako ljudi koji se bave tim malo profesionalnije koriste specijalne pile koje imaju posebne vodilice i lance.

- Slovenci koji se time bave imaju deset pila; od velikih do malih sa špičastim vodilicama i glodalima. Ti alati puno koštaju što je za hobi preskupo, dok si oni koji se time bave profesionalno mogu to priuštiti. Osobno koristim jednu lakšu pilu oko 5 kila i jednu težu pilu oko 6 kila težine.I oko njih imam dosta troškova: oštrenje, lanci, ulje, benzin itd.– kaže Željko.

Ideje iz glave i s interneta

Ideje za skulpture nalazi na internetu, a neke mu dolaze i iz glave. Dosad je napravio preko 50 skulptura. Počeo je od malih i jednostavnijih, a kad je skupio kondicije i prakse izrađuje sve veće skulpture. – Poželjno je da je drvo čim veće da iz njega mogu izrezati veći volumen. Imam i većih skulptura koje su problem za transport, najteža ima oko 80 kila. I kod same izrade kad ju morate okretati s jedne strane na drugu nije baš lako. Nakon što završim skulpturu ne volim ih bojati u neke boje jer to ide više na kič. Uglavnom koristim bezbojni premaz da se zadrži izgled drva. Vrijeme koje mi je potrebno za izradu skulpture zavisi od njene zahtjevnosti. Najduže mi je trebalo nekih 15 sati, kroz nekoliko dana, jer najdulje u komadu mogu raditi tri do četiri sata. Radim iz drveta koje imam, a posebno volim lipu koja je dosta mekana i fina za obradu. Nemam neku skulpturu koja mi je posebno draga, svaka zadnja koju napravim mi je najdraža. Uglavnom radim životinje, a ima i ljudskih motiva – ispričao nam je Željko.

Nastupi na festivalima

Po zanimanju inženjer strojarstva, Željko je od osnovne škole pokazivao talent za crtanje i kiparenje u glini. S vremenom je zbog brojnih drugih obaveza zapostavio kiparenje, sve do prije pet godina kad je počeo raditi s pilama i drvom. Danas je Željko talent razvio do te mjere da nastupa i na festivalima. –Prošle godine sam išao na 3. Hrvatski festival kiparenja motornom pilom u Salinovcu pokraj Ivanca. Lani je festival prerastao u međunarodni jer su bile ekipe iz Slovenije, Slovačke i Austrije.Natjecanje se sastoji od toga da u dva dana izrađujemo skulpture pred publikom. Ima i disciplina kad u 45 minuta trebamo izraditi skulpturu - istaknuo je, dodajući da su lani ocjene njegovih radova bile vrlo pozitivne, a nastupit ću na festivalu i ove godine u mjesecu lipnju.

Skulpture za gušt

Dosad je svoje skulpture Željko izlagao u Tuhlju na sajmu te na klanječkim Zahvalama jeseni. Kaže da se i ubudućnosti namjerava baviti svojim hobijem prije svega na vlastito zadovoljstvo i veselje svojih prijatelja kojima također izrađuje drvene kipove. – Skulpture radim za sebe i svoj gušt. Radim i za prijatelje uglavnom za klijeti i okućnice. Iako imam i drugog posla, uz redovni posao na mjestu direktora u„Zelenjak plinu“ bavim se i poljoprivredom, kiparenje me rekreira i uživam u tome – ispričao nam je ovaj samouki umjetnik čija djela, mora se priznati, uistinu zaslužuju divljenje.