Pronašli smo tajanstvenu umjetnicu koja na klupama ostavlja svoje 'anđele'

Autor ik

Zagorski list istražio je tko se i što se krije iza 'kamenih anđela' koje mnogi pronalaze na klupama i na koncu pronašli njihovu autoricu koja je otvoreno ispričala svoju priču, uz zamolbu da ostane anonimna, jer, kako je rekla za Zagorski list, ne želi skretati pažnju na sebe, niti je to htjela kad je počela ostavljati svoje 'anđele' po klupama u Krapinskim Toplicama

anđeli na klupama

Mnoge slučajne prolaznike, rekreativce i pacijente koji dolaze u neku od bolnica u Krapinskim Toplica u posljednje vrijeme iznenadi kamenje oslikano anđelima koje se nerijetko može zateći na nekim od klupa na topličkoj Aleji ili parku. Neki pacijenti smješteni u bolnici znali su ih čak pronaći i na svojim noćnim ormarićima. Nedavno je posebnu pažnju privukla jedna objava na društvenoj mreži, gdje je jedan prolaznik fotografirao 'kamene anđele' na klupi, misleći da ih je netko slučajno zaboravio te objavio fotografiju u namjeri da podsjeti vlasnika na izgubljene umjetnine.

Domaća Topličanka

No, kako su se slični anđeli pojavljivali i prije, ali i nakon te objave i na nekim drugim klupama, bilo je jasno da njihovo pojavljivanje nije slučajno te da nije riječ o gubljenju, već o namjernom ostavljanju. Zagorski list istražio je tko se i što se krije iza toga te su na koncu pronašli autoricu 'kamenih anđela', koja je za Zagorski list otvoreno ispričala svoju priču, uz zamolbu da ostane anonimna, jer, kako je rekla, ne želi skretati pažnju na sebe, niti je to htjela kad je počela ostavljati svoje 'anđele' po klupama. No, unatoč njenoj otvorenosti, puno detalja o sebi i svom privatnom životu nije željela iznositi, ali je rekla kako je doselila u Krapinske Toplice upravo zbog bolnice, u kojoj se svojevremeno oporavljala od posljedica teške prometne nesreće, a u koju i dan danas, sada kao domaća Topličanka, redovito odlazi na terapije.

Grumen prošlosti

Što se tiče samih radova, kaže tajanstvena umjetnica  (koju su samo za potrebe ovog teksta u Zagorskom listu nazvali pseudonimom Angie) riječ je o tehnici dekupaž, kojom se počela baviti prije petnaestak godina. Većina ljudi, kaže, tu tehniku redovito primjenjuje na ravnim površinama, a na taj način radovi različitih ljudi po ničem se ne razlikuju. Stoga je ona željela nešto drugačije i počela raditi dekupaž na kamenju. –Meni je bila manje važna ta tehnika, koliko mi je bilo važno kamenje. Oduševljavala me pomisao da svaki taj kamen ima svoju priču staru nekoliko milijuna godina. Ti, dakle, kad primiš kamen u ruke, držiš grumen prošlosti i debele povijesti. I kad sam počela raditi na kamenju, ljudi su intenzivno reagirali na to, pogotovo oni koji su otišli iz domovine pa su na taj način dobivali kamen, svoju rodnu grudu – pojasnila je Angie, dodavši kako je jedno vrijeme, nakon što je svojim brojnim prijateljima i poznanicima poklonila svoje radove, prestala raditi dekupaž, obzirom da nije riječ o nekoj posebno rijetkoj tehnici.

Radost i utjeha

Ipak, s vremenom je došla na ideju da nastavi s oslikavanjem kamenja te da svoje radove ostavlja nekom tko će ih naći. Zato su i anđeli postali njen glavni motiv, kako bi ljude razveselila, dala im utjehu, nadu i podsjetila ih da nisu sami – Ostavljanje anđela me počelo ispunjavati, pogotovo kad sam silom prilika došla u Krapinske Toplice. Tu je toliko ljudi kojima treba radosti i utjehe, a neke od njih nitko ni ne posjećuje u bolnici. I kad onda nađu anđele na svom noćnom ormariću ili klupi, pomisle: 'Pa možda ipak netko gore misli na mene'. I zato se ja ni ne želim tu eksponirati, niti si pridavati neku važnost. Nisam ja tu bitna, ja sam tu samo posrednik, ostavljam anđele na klupama, a oni i ljudi se sami pronalaze. Vjerujem da se ništa ne događa slučajno i da se sve događa s razlogom. Tako i ti njihovi pronalasci – ispričala je skromna i samozatajna Angie Zagorskom listu te najavila kako će do daljnjega nastaviti s ostavljanjem anđela onima kojima su potrebni, onima koji će ih pronaći.