Prethodna kolumna
Slijedeća kolumna

Za dušu, za spomenek: ELIKSIR MLADOSTI-ŠTALJICA

Čoveku kaj česa ide po pameti gda si najde cajta za gruntati. Grunta čovek o semu kaj mu plazi po životne putece. „Saki tič ima svoje jate“, reklji su negda ljudi. Tak unda i h takvem jatu žvrglja i vodi spominke. A moje jate je več prešlje pedesetu i unda su spomenki največ o zdravljiču. Spominki o mode, o sakojačke kerifeke več su davne pozabljeni.

Čoveku kaj česa ide po pameti gda si najde cajta za gruntati. Grunta čovek o semu kaj mu plazi po životne putece. „Saki tič ima svoje jate“, reklji su negda ljudi. Tak unda i h takvem jatu žvrglja i vodi spominke. A moje jate je več prešlje pedesetu i unda su spomenki največ o zdravljiču. Spominki o mode, o sakojačke kerifeke več su davne pozabljeni.

Tak se h spominjanju govori o visokomu tlaku, cukaru, masnoča, zube i kaj česamu vezane za zdravljiče. Jeden je moj pajdaš rekel da kad poklje pedesete nemaš tlak, cukar, kolesterol, trambozu, aritmiju i kaj česa druguga unda moraš biti siguren da ti nekaj h glave za kratki cajt ne štimalje. Nu senek, ljudi h zrelje dobi nafčeni su se nositi ze semi zločami. Tomu jih je nafčilje življenje čez tere su se ze sakavemi nevoljami moralji boriti. Tak su se unda i nafčilji iskati vračstve za svoju dušu i tielje.

 Baš gda sem si o tomu gruntala dok sem jednu sobotu lukala h oblog z terem špancirame po sviteu, zmisljila sem se priče svoje susede, strine Mime. Spominek je bil o njenje mladosti. Poviedala je ona kak se h večerku našla z svojemi pajdašicami h spominku. H susednem selu bile su gosti. Rade bi pajdašice i ona išle po mačkare, alji jih je bilje strah. Nišče od stariejše nie štel iti ž njimi. H selu je bil jeden starec teri je hodil po batina. Čul je za njihof spominek. Smiljile su mu se pucerljinke i razmel je kak bi si štele zatancati šimi poljku, kakef valček ilji rešpu. Unda njim je ponudil da on ide ž njimi.

Puce su se čudile kak bu on po huste išle gda ima batine, a i put je bil naj prie nahdol unda gda se išlje k domu triebalje bi iti h brieg. On je njim rekel da ga buju pomagale i da buju skupa moglji prehoditi do mesta gostja i dima. Kak niesu imele druguga pristale su da idu ž njim. Mučilji su se po husnem putu, popikavalji, alji su srečne došlji. Stalji su pod okne i čakalji svoj red za tance. Takve su unda bile šege. Mužika je igrala, one su se skup susedem žukale kak se igralje se dok nie došel na nje red i dok jih nie japica domači pozval f hižu na tanc.

Njihof sused teri je došel po batina, obesil je batine na čavelj pred hižna vrata i vudri tancati. Čudile su se one, a i si drugi kak zdej tanca, a nemre hoditi bez batin. Poklje tanca, zmučen alji vesel priel je svoje batine i jedva išel k domu. Misljilji su da se hpušča. On sam rekel je da te nie istina. Mužika ga je tuljike zdigla da je pozabil i na betežne noge i na batine.

H spomenku ljudi tak zdej čujem kak se sprdavaju nad onemi teri saki petek ideju po svoj“eliksir mladosti“ h štaljicu, h Oroslaivije. Med duhu konji i onuga kaj ona nosi, ljudi zrele dobi ljiečiju svoje tielje i dušu. Noge sprpletene žilami, duše sigurne spiškane od grduga življenja, z kilami tere grde žučeju ciengar na vage ljudi se veseljiju. Smieh z ljica njim ne pobiegne. On se je zašušljal med borami h teremi je zapisane življenje mame i babice, tate i dedeka. Z mužiku i tancem razgibaju se zakvrčene kosti, hkljieščeni kuki i koljiene. H tancu z tak poznatu duhu, ljudi si razgaljiju dušu.

Ne muči njih e imaju šlape  na sebe h tere su bilji morti i na njive. Ne gruntaju kak njim stoji kiklja spuknuta z naftaljina ilji kupljena na siemu. Po njihova ljica vidiš da se radujeju i veseljiju. Teške življenje tere njim je pritiskalje i pritišče pleče na kratki cajt se pozabi. Tam si tie ljudi napuniju životne baterije i kak god duge čulji, h jutre se zbudiju veselji i dobre volje. Lježe njim je unda plaziti po njiva, iti h štalu ilji h kočak, a o malje penzije glediju z druguga vugla.

Radi toga takvem ljudem trieba pustiti da najdeju svoje vračštve za dušu i tielje. Nie njim se trieba podsmehavati i zrugavati. Njim trieba sneti kapu, jer su na svoja pleča odneslji i nosiju življenje tere si cinfraju z kratkem tancem. Če nečete imeti doma čangrižljivuga starca malje ga otpeljajte da si med pajdaši h štaljice pocinfra življenje. Čez tjeden bu mirnejši i bolši, kaj mu bi se još teri put smiluvalji i otpeljalji ga da si napuni životne baterije ilji rečene na moderni način, da si zeme eliksir za mladost h poslušanju mužike i tancu.

Facebook