Jedan od najvažnijih spomendana u ožujku je Josipovo, koje se slavi 19. u mjesecu, i koje se vrlo često spominje u pučkoj meteorologiji. Koja je simbolika “Jožefova“, ispričala nam je naša hraščinska baka Ivka.

- Kakve je vrijeme na Jožefove, takva bu i kuruza. Ake bu lijiepe, onda bu kuruza dobra: imijela bu duge i bogata klase. A če bu grde, dešč ili, ne daj bože snijieg, i kuruza bu nikakva, sami ficleki. I sa druga letina bu kak se šika eke bu na Jožefove vedre i jasne vrijieme - govorila je baka. Pitali smo baku i zašto je Josip toliko omiljen u narodu.

- Je, znaš kak ide ona pesma: Volim ja, vuolim ja, vuolim, vuolim Jožeka. Njega grljim, njega ljubim, njega budem kitila, a pokle i njegva budem mladenka. Pune je Jožekov vu našemu Zagorju i male štera dekla nije vu životu pod obrvu gledela ili rada imijiela kakvoga Joška, Jožicu ili Pepeka. Ne veli se ni zabadava: Majka buožja Guorska, dej mi muža Joška. Naj je kuost i kuoža, same da je Joža. I tak ti Jožeke mnuge babe rad imaju - smijala bi se baka.

Starica je upozoravala kako nije dobro da u ožujku cvatu pojedine voćke.

- Ake vu trećemu mesecu, ali i vu aprilu, cvetu slive, onda te lete ne pekmusa ni dobre rakije. Jer, sliv bu male i večinom budu grižljave ili pišive - zaključila bi baka.