Prethodna kolumna
Slijedeća kolumna

Dnevnik tate Bena: Još jedna morska

Prošli put sam, če se toga več zmislite, napisal da bi bilo ljepo prejti na more i da mi se nič ne dogodi o čemu bi mogel pisati. Nije da se falim, ali sam i prošli vikend bil na moru. Ne of kaj je za nami, nego onaj prije toga.

Prošli put sam, če se toga več zmislite, napisal da bi bilo ljepo prejti na more i da mi se nič ne dogodi o čemu bi mogel pisati. Nije da se falim, ali sam i prošli vikend bil na moru. Ne of kaj je za nami, nego onaj prije toga. Nije mi se sprdnulo pa sam prešel, niti sam imel viška penez za tere nisam znal kam bi ih hitil, nego sam prešel po mamu i tatu na more. I cjeli vikend mi je bil za spomenuti ga h kolumni.

H petak sam delal nočnu pa je žena došla po mene h Zagreb. Krenemo prema moru i več na Lučkom gužva na naplatnim kučicama. Nismo baš dugo čakali i kad sam zel onu karticu, stisnem gas i mam prejdem na preticajnu traku. Nisam stigel niti h četrtu prešaltati, kad of ispred mene koči. Koči on, kočim i ja. Kad malo bolje pogledam kolona do kud ti pogled seže. I kad dojdeš do tam do kud ti pogled seže, opet kolona do kut ti pogled seže.

Odjedamput i helikopter policijski prejde iznad nas. A mi se vozimo kaj da smo h največoj gradskoj gužvi i to u špici. Prva, druga, strani, prva, kreni, stani, kreni stani, kreni, stani. Kaj je bilo? Prije Karlovca je bila nesreča. Valjda se zato napravila i kolona. Tek se kod Bosiljeva kolona malo razrjedila.
 
Kad smo išli doma još malo kolona. Ovaj put na trajektu. Zapraf ne na trajektu nego ispred trajektnog pristaništa. I to dobrih kilometer od pristaništa. Niti nismo videli pristanište. Ali kak se kolona nije micala zaključil sam da trenutno nema ukrcaja. A kak niti jen auto nije išel od pristaništa zaključil sa nema ni iskrcaja. Spajanjem ta dva zaključka zaključil sam da na pristaništu nema trajekta. Pa gledimo na drugu stran e bumo videli trajekt kak dolazi. I nakon dobrih pol vure, a možda i več, evo trajekta. Pa čakaj da se iskrca, pa krene ukrcaj. Malo po malo mic po mic spuštamo se prema pristaništu.

No, par sto metri prije pristaništa kolona stane, a trajekt prejde. A drugoga nema na vidiku. Tek kad smo krenuli kupiti karte za trajekt vidimo da dole h luki stoji još jen trajekt ali ne vozi, pardon, ne plovi. Taman kaj smo kupili karte počeli su ukrcavati aute i na taj trajekt kaj je stajal. Sreča da je i taj dosta veliki pa smo nekak stali na njega.

Uspeli smo prejti s Cresa na Krk i odlučili smo stati i nekaj si spiti negde h gostioni. Stali smo h jednom malom mestu uz obalu, gde nišči od nas nigad još nije bil. Dojdemo do gostione i jedva najdemo stol za sesti si. Seli smo si i naručili piti. Kad je konobarica donesla piti i račun pogledom na račun mi je mam bilo jasno zakaj je takva gužva. Cijene h toj gostioni su iste ko i tuj pri nama.

Facebook