Prethodni članak
Sljedeći članak

[VIDEO] 'Moji su bivši đaci kulturni, uvijek me pozdrave, a rado popijemo i kavu'

Ivan Biljan iz OŠ Bedekovčina učitelj je starog kova, koji ne pribjegava modernim načinima poučavanja


Učitelje razredne nastave vjerojatno pamtimo svi, a ako su bili dobri pedagozi, koji su nam često i drugi roditelji, onda ćemo se i u poznijim godinama sjetiti njihovih imena. Jedan takav učitelj je Ivan Biljan, učitelj razredne nastave iz Osnovne škole Bedekovčina. Učitelj Ivan dolazi iz ličkog sela Mušaluk i kad je završio Pedagogošku akademiju, a potom i vojsku trebao se zaposliti. - Krenuo sam sa slanjem molbi. Imao sam ludu sreću i dobio pozitivan odgovor za tri škole za koje sam se prijavio. To su bile Jastrebarsko, Draganić i Bedekovčina. Uvjeti su bili najbolji u Bedekovčini i tako sam se iz Like preselio u Zagorje - govori nam Ivan. Koliko mu znači ovaj posao, koji je, kako kaže i poziv, govori činjenica kako se sjeća točnog datuma kad je počeo raditi. - Bilo je to 20. prosinca 1982. godine. Od 1982. do 1991. sam radio u Područnoj školi Poznanovec, a potom sam počeo raditi u Osnovnoj školi Bedekovčina - priča Ivan.

Biti učitelj nekad i sad

Ovaj učitelj ima 36 godina radnog staža i pet ga godina dijeli od penzije, a priznaje kako je raditi nekad i sad potpuno drugačije. - Raditi u starija vremena kao učitelj razredne nastave je kao nebo i zemlja. Nekad smo se puno posvećivali djeci i igrali se s njima. Djeca su bila željna igre vani, a danas su vezana za mobitele i računala - priča nam Ivan i govori kako misli kako današnja djeca imaju više mogućnosti. - Nekad su imali samo jednu loptu, a sad imaju sve uvjete za odvijanje tjelesne nastave te ih lopta ne zanima. Čast izuzecima.  Roditelji bi trebali utjecati na to da ih 'tjeraju' van iz kuće da uživaju u igrama vani i da uživaju u djetinjstvu jer vrijeme brzo prolazi - govori Ivan koji pojašnjava kako je učitelj starog kova. - Mene su učili veliki pedagozi. Prošao sam par reformi i moram priznati da mi je malo teže.  Borim se s informatičkim novitetima, ali se ne dam. Zahvaljujući kolegicama koje imam uza sebe uspijevam to savladati - priča Ivan i dodaje kako mladima učiteljima treba dati šansu da se stalno usavršavaju. - Podržavam kurikularnu reformu Školu za život. Na mladima svijet ostaje i treba učiniti neke promjene u školstvu i ne bojati se  promjena - zaključuje.

Deseta generacija

Kako su većina učitelja razredne nastave žene, zanimalo nas je kako su ga djeca prihvatila prvi put kad su ga vidjela. Ove školske godine, Ivan je dobio desetu generaciju učenika. - Djeca su me odlično prihvatila. Društven sam, volim se poigrati s djecom, prisjetiti se vremena kad sam sam bio đak. Treba određena sloboda da se djeca opuste, da zadobite njihovo povjerenje i onda se dobije povratna informacija i djeca su više skloni učenju. Ako ne znaju nešto, znaju da neće biti kažnjeni i da će sve moći popraviti i dobro na to reagiraju - pojasnio je Ivan i rekao da koliko vidi, da je, po njegovom mišljenju, dobro odškolovao učenike.  - Sjećaju me se đaci, neki su sad roditelji. Poučavam i djeci svojih bivših učenika. Ponosan sam nato  što se sada ti odrasli đaci sjećaju dogodovština iz škole i što su kulturni te ne prođu pokraj mene, a da me ne pozdrave. S nekima znam popiti kavu - rekao je Ivan i dodao kako odlično surađuje s roditeljima što je kod učiteljskog posla jako bitno. - Djeca me jako podržavaju i to velikim dijelom i zbog svojih roditelja. Dogovorim se s njima kako ćemo raditi s djecom i neprestano smo u odličnom kontaktu - pojašnjava Ivan.

Planovi

Ivan uživa u svojem poslu, a i sam ravnatelj Ivan Paradi rekao je kako je riječ o jednom odličnom učitelju, a prije svega dobrom čovjeku.  - Nemam nikakvih neugodnosti, a isti sam kao i moj kolektiv u Osnovnoj školi Bedekovčina - priznaje nam skromno Ivan. A kamo će učitelj Ivan nakon penzije, u rodnu Liku ili Zagorje, zanimalo nas je za kraj. - Zagorje volim kao i Liku, i ovdje imam dosta prijatelja. Ljudi su društveni, često zapjevamo. Planovi su da možda da u ljetnim mjesecima budem u Lici i bavim se voćarstvom i obrtom, a zimi se vratim u Zagorje - govori Ivan.

Još članaka iz "Županija"

Facebook