Prethodni članak
Sljedeći članak

Ugledni zagorski ginekolog, dr. Rajko Fureš, otkrio zašto obožava svoj posao


U Tjednu kajkavske kulture, na njegovu početku, održan je  22. znanstveni skup „Kajkavski jezik, književnost i kultura kroz stoljeća“. Organizatori su Hrvatska udruga Muži zagorskoga srca iz Zaboka i krapinsko Društvo za kajkavsko kulturno stvaralaštvo. Dovoljan povod za razgovor  s dr.sc. Rajkom Furešom, stoloravnateljem spomenute zabočke Udruge  i ambicioznim organizatorom.

ZL:    Koja je svrha toga skupa i kako to da ga je inicirala Udruga u kojoj ste stoloravnatelj?

Fureš: Hrvatska udruga „Muži zagorskog srca“ 2024. godine obilježava tridesetu obljetnicu svojega djelovanja. Od osnivanja zalaže se za reafirmaciju kajkavskoga jezika, književnosti i kulture. Također i za  uvođenje zavičajne izborne nastave kajkavskoga jezika, književnosti i kulture u izbornu školsku nastavu učenika osnovnih i srednjih škola na kajkavskom govornom području. Na tim temeljima 2002. godine, uz potporu ondašnjeg direktora  Krapinskog festivala,  Viktora Crneka, organiziran je prvi okrugli stol o spomenutoj temi. I doživio je 22. rođendan!  Svrha mu je  podizanje svijesti o kajkavskom jeziku i kulturi te njihova znanstvena i stručna valorizacija, kao i promocija u društvu i medijima. Ponosimo se činjenicom što je,  kao rezultat naših nastojanja, kajkavski književni jezik 2016. godine dobio svoje međunarodno priznanje, isto kao što ga je dobio 2023. i čakavski. Naša Udruga  izdala je brojne knjige,  među kojima su i četiri sveska kapitalne edicije  „ Povijest hrvatske kajkavske književnosti“ . Prva tri sveska obrađuju usmenu kajkavsku književnost ,a autor im je mr. sc. Ivan Zvonar. Na ovogodišnjem znanstvenom skupu  predstavljen je novi ,četvrti svezak edicije, pod naslovom „ Kajkavski filološki ogledi“ autora prof. emeritusa. dr. sc. Alojza Jembriha, koji donosi do sada najopsežniju sintezu povijesti kajkavske književnosti. Spomenuta knjiga predstavlja kamen temeljac za daljnja znanstvena i stručna istraživanja, te predstavlja nezaobilazno štivo s područja povijesti hrvatske i kajkavske književnosti.

ZL:    Što je iznjedrio ovogodišnji skup i što mu daje međunarodni karakter?

Fureš: Međunarodni karakter skupa daje sudjelovanje znanstvenika  iz drugih  zemalja, primjerice ovogodišnje  sudjelovanje znanstvenice iz Irske. Skup je izrazio  potrebu što skorije izrade priručnika za izbornu nastavu kajkavskoga jezika, književnosti i kulture i podržan je Nacrt prijedloga  Zakona o hrvatskom jeziku. Nakon Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine, koja je u mnogome pomogla što  Hrvati danas imaju svoju samostalnu i neovisnu državu, i ovo predstojeće donošenje Zakona o hrvatskom jeziku, sigurno  će biti zaglavni kamen na planu održavanja nacionalnog i kulturnog identiteta hrvatskog naroda i Republike Hrvatske. Nameće se prijeka potreba što većeg uključivanja kajkavskih i čakavskih sadržaja u hrvatski jezični standard, jer je naš zajednički standardni jezik doista okrnjen bez ravnomjerne zastupljenosti sve tri svoje sastavnice. Spomenuto je najbolje definirati kao povratak korijenima i jeziku Zrinsko- Frankopanskog Ozaljskog kruga. Također,  treba pojačati udio čakavskih i kajkavskih sadržaja u nastavi hrvatskoga književnog jezika u osnovnim i srednjim školama,  što je danas  mizerno zastupljeno, tek s uključivanjem Miroslava Krleže i spomena njegovih Balada Petrice Kerempuha.

ZL:    Vi ste društveno vrlo aktivni. Slikate, pišete stihove, profesor ste u Osijeku, u zabočkoj  Općoj bolnici i bolnici hrvatskih veterana voditelj Odjela za ginekologiju i porodništvo, k tome i roditelj. Kako stižete udovoljiti svim tim obvezama od kojih su neke Vaš hobi?

Fureš: Vrlo teško je uskladiti brojne obveze, no sigurno da bez potpore supruge i obitelji ne bi sve to bilo moguće. Uvijek sam volio pomagati ljudima oko sebe i veseli me kada mogu nekome biti na pomoći. Moj me društveni angažman ispunjava i čini sretnim. Tako sam posebno ponosan i na svojih dosadašnjih 88 dobrovoljnih darivanja krvi, posebice što  znam da sam dao dio sebe za pomoć nekome kome je to bilo prijeko potrebno. Poslu liječnika posvetio sam cijeli život. Sve je to iznimno zahtjevno i  ne poznaje  redoviti san u svojemu domu, niti  poznaje  subote, nedjelje, kao i blagdane. Spomenutim se poslom ne može baviti onaj tko taj posao uistinu  ne voli. Upravo radi predanosti poslu, imam vrlo malo vremena za svoje hobije, koji me ispunjavaju i koju su najčešće rezervirani za kratke trenutke godišnjih odmora.

ZL: Koliko i kako  ste posvećeni struci!?

Fureš: Posao liječnika je nešto što neizmjerno volim. Liječnik sam ne samo u svoje radno vrijeme , već mi je uvijek ljudska potreba pomagati onima najpotrebitijima. To me u cijelosti  ispunjava i bavljenje mojom strukom, poglavito ginekologijom i porodništvom, nešto mi je najljepše. Posebno me nadahnjuje  novi život, pri čemu se nadam da ćemo napokon u Republici Hrvatskoj i u Krapinsko – zagorskoj županije preokrenuti doista negativne demografske trendove. Upravo temeljem spomenutoga sve djelatnice i djelatnici Odjela ginekologije i porodništva kontinuirano ulažu iznimne napore za podizanje kvalitete rada ,kako bi među prvima na području Republike Hrvatske postali Rodilište prijatelj majki i djece.

Još članaka iz "Županija"

Facebook