ZL: Kad je u pitanju funkcioniranje Županije, najbitnija stvar koja povezuje prošlu s novom godinom jest to što je krajem prošle godine usvojen Proračun za 2024. godinu. Oporba nije imala nekih posebno ozbiljnih primjedbi na njega, no, županijski vijećnik i šef zagorskog HDZ-a Zoran Gregurović nazvao ga je 'bolničkom juhicom bez mirisa i okusa'. Što vam je bilo najteže 'razvrstati' kad ste radili prijedlog proračuna? Neke prihode, rashode...?

Kolar: Ne. Mi imamo jasnu strategiju razvoja Krapinsko – zagorske županije, odredili smo svoje prioritete i u principu je uvijek teško samo uravnotežiti proračun, budući da, naravno, nikada nemate dovoljno novaca za sve ono što biste htjeli napraviti. Što se tiče komentara vijećnika Zorana Gregurovića, koji je ujedno i gradonačelnik Krapine, on je pročitao prijedlog proračuna na 5. razini. Po zakonu, mi moramo našim vijećnicima dati proračun na 2. razini. To je odluka koju je donio HDZ, budući da smo prije toga trebali davati na 3. razini. Vi na 2. razini proračuna ne vidite apsolutno ništa, a na 5. razini vidite apsolutno sve. Ja sam donio odluku da svi vijećnici dobiju prijedlog proračuna na 5. razini jer mi je u interesu da svi vijećnici mogu detaljno proučiti proračun, dati detaljne primjedbe i sugestije, a u krajnjoj liniji i amandmane. Dakle, ponavljam, dali smo vijećnicima najdetaljniji proračun, na 5. razini, a Grad Krapina je svojim vijećnicima dao na 2. razini. Tako da njima nije bio problem pročitati proračun, ali iz njega se ništa ne vidi, to je više općenito. Mi smo dali cjeloviti proračun. I taj proračun je razvojan, društveno odgovoran i, ono što je najbitnije, ostvariv i realan.

ZL: Svi političari na poziciji vlasti uvijek naglašavaju kako je proračun razvojan. To je postala već kao neka poštapalica. No, što to konkretno znači u ovom slučaju..., kad kažete da je razvojan?

Kolar: Pa razvojan je zato što stvara novu vrijednost. I to je ključno. U proračunu za 2023. godinu onaj dio koji je bio razvojan odnosio se na Regionalni centar kompetentnosti u turizmu i ugostiteljstvu u Zaboku, zatim...

ZL: Ma jasno. Mi smo, a vjerujem i naši čitatelji, pratili sve što se radilo tijekom prošle godine, ali što je to konkretno razvojno u proračunu za 2024. godinu?

Kolar: Proračun za 2024. godinu razvojan će biti u dijelu NPOO-a, dakle, slijedi rekonstrukcija 18 osnovnih škola kako bi mogle prijeći s dvosmjenske na jednosmjensku nastavu. Znači, 18 osnovnih škola će se dograditi, s time da će se kod devet osnovnih škola izgraditi ili dograditi odgovarajuća popratna sportska dvorana. To je naše strateško opredjeljenje i naravno, kroz NPOO i Europske fondove omogućeno nam je da se javimo na natječaj za te projekte. Također, dogovorili smo da ćemo graditi novi Centar za odgoj i obrazovanje za djecu s posebnim potrebama u Krapinskim Toplicama. Prijavili smo se i na natječaj Ministarstva turizma za dogradnju Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju u Stubičkim Toplicama s 50 novih smještajnih kapaciteta s četiri zvjezdice, novim restoranom, natkrivenim bazenom, novim wellness i spa sadržajem. Isto tako guramo projekt Centra zdravlja srca i mozga u Specijalnoj bolnici Krapinske Toplice. Zar to nisu strateški i razvojni projekti? I to su projekti koji su predviđeni u ovom proračunu. Isto tako, odlučili smo razvijati i stvarati neke nove sadržaje. Projektiramo novi centar u Hrašćini, koji je vezan za hrašćanski meteorit i u proračunu imamo osigurana sredstva za projektiranje. Projektiramo i novi objekt Zavoda za hitnu medicinu u Krapini, koji će biti između postojeće zgrade Doma zdravlja i benzinske postaje INA u Krapini. Znanstveno – edukacijsko - zabavni centar u Stubičkom Golubovcu ulazi u drugu fazu i nedavno sam potpisao Ugovor za cjelovitu obnovu dvorca. Kroz ITU mehanizam Grada Zagreba osigurali smo dodatnih 7 milijuna eura za pomoćni objekt, koji je jedna zajednička kulturna cjelina, a koji će tunelom biti spojen na dvorac. On će se graditi na prostoru na kojem je bila nekadašnja konjušnica. Dakle, to su sve razvojni projekti i konkretne stvari koje će se događati tijekom ove, 2024. godine. Plus, uložit će se dodatnih 4,4 milijuna eura za asfaltiranje dodatna 52 kilometara županijskih cesta. Tako da ćemo u dvije godine, dakle, u 2023. i 2024. asfaltirati 320 kilometara cesta na području naše županije. Također, dokupljujemo i zemljište kod dvorca Veliki Tabor jer želimo tamo napraviti autohtoni domaći vinograd s našim autohtonim sortama, kao što je svetokriška belina, starohrvatska belina.... Nadalje, otkupljujemo zemljište kod poduzetničkog centra jer želimo tamo raditi zdravstveni HUB. Riječ je o upotrebi umjetne inteligencije u zdravstvu, odnosno o razvoju tzv. 'pametnog zdravstva', s robotizacijom i tako dalje... I to je projekt vezan uz razvoj našeg zdravstvenog turizma. Znači, to su sve stvari koje daju novu vrijednost i dodatnu kvalitetu života ljudi koji ovdje žive.

ZL: Kad spominjete kvalitetu života..., ima stvari koje se jasno vide. Na primjer, dogradi se škola, asfaltira se cesta... No, vi često ističete neke projekte vezane uz Poduzetnički centar, Poduzetnički inkubator, REGEA-u, evo, sad ste spomenuli zdravstveni HUB... Sve su to neke priče o modernizaciji, novim tehnologijama... Sve to prosječnom čovjeku zvuči nekako apstraktno. Kad pričamo o tom segmentu, kad i na koji način građani mogu očekivati da će vidjeti i osjetiti neke vidljive efekte i neke koristi od svega toga?

Kolar: Razumijem intenciju vašeg pitanja, ali mislim da niste u potpunosti u pravu. Djelomično jeste, jer postoji ono što direktno ljudi osjete i vide kao korist i ono što im indirektno donosi korist. Evo, počet ću od energetike. Mi smo prva županija u Hrvatskoj koja je na krov zdravstvene ustanove stavila solarnu elektranu. To smo napravili na krovu Opće bolnice Zabok. I druga bolnica u Hrvatskoj koja je to napravila je Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice. Sad su krenuli svi za nama. Dakle, na taj način se smanjuje trošak za energente u samoj bolnici pa taj novac koji uštedimo ulažemo u kvalitetu zdravstva. Kupi se neki moderniji aparat, brže obnavljamo medicinske aparate i to je ključ. Uz to, na taj način štitimo i okoliš. S druge strane, evo, spomenuli ste Poduzetnički centar. Mi tamo imamo cjeloživotno učenje, a i za učenike srednje škole tamo se održava dio nastave. Tamo imaju robotiku i nove tehnologije. Imamo mjesto gdje naše najveće tvrtke šalju svoje zaposlenike na doškolovanje. Okupljamo tamo strukovne srednje škole i dajemo im nova znanja. Doveli smo tamo na desetke vrhunskih stručnjaka, mentora, koji svoja znanja prenose našim mladima. I to mladi ljudi osjete na svome znanju, osjete njihovi roditelji, a osjete i poslodavci. Naravno, to su sve ciljane skupine ljudi. Nadalje, projekt HyPoKraT u Krapinskim Toplicama, gdje ćemo izvorsku toplu vodu koristiti za grijanje Specijalne bolnice, vrtića, osnovne škole, općinske zgrade..., dakle, taj projekt će opet uštedjeti novac koji će se ponovno moći uložiti u podizanju kvalitete usluga. Dakle, ljudi nisu bili na to naviknuti je su svi ovakvi projekti, kakve mi sad provodimo u Zagorju, bili rezervirani za Zagreb i eventualno za Rijeku, Split i Osijek. Vladao je stav „vi ostali, na periferiji, nemojte se u to petljati jer nije to za vas”. A mi smo tu zauzeli dio prostora, surađujemo s Institutom Ruđer Bošković, surađujemo s međunarodnim institucijama, dobivamo međunarodne nagrade jer je kvaliteta projekata koje provodimo prepoznata i izvan granica Hrvatske. Tako će biti i dvorac Stubički Golubovec, takav je i dvorac Bračak. Dakle, nije sve u betonu i asfaltu. Na koncu, mi proširujemo mogućnost izbora struke i proširujemo mogućnost primjene znanja. I to je ono što ja radim sa svojim najužim timom. Stalno tražimo i pronalazimo nove ideje i nove inspiracije. Naravno da ljudima treba i dobra infrastruktura, i dobre ceste, i javna rasvjeta, i plinifikacija. Sve to mora biti. Ali mora biti i ovo što mi radimo.

ZL: Kad već spominjete svoj tim, ima jedna stvar na koju nam se žale mnogi čelnici gradova i općina pa čak i nekih javnih tvrtki. Naime, plaće u Hrvatskoj su u privatnom sektoru desetljećima bile katastrofalne. U nekim sektorima gospodarstva i danas su itekako male, pogotovo kad uzmemo u obzir inflaciju. No, uglavnom su u većini gospodarskih grana porasle zadnjih godina. I sad se događa da je gradovima i općinama teško pronaći kvalitetan stručni kadar jer im ne mogu ponuditi ni približne uvjete kao što im to nudi privatni sektor. Imate li vi u Županiji isti problem? Mislim, ni vi im ne možete ponuditi trenutno takve plaće...

Kolar: Sigurno da su najbolji menadžeri u privatnim tvrtkama puno bolje plaćeni nego moji ravnatelji i moji pročelnici. Isto tako je činjenica da je gospodarstvo prestiglo s plaćama javni sektor. Tu ste u pravu. Nekad kad bismo raspisali javni natječaj za svako radno mjesto javilo bi nam se po desetak zainteresiranih ljudi, a danas nam se često dogodi da raspišemo natječaj i da nam se nitko ne javi. Osim liječnika, kojih već klasično nedostaje u čitavoj Hrvatskoj, nama fali diplomiranih inženjera građevine. Kod nas, recimo, neki referent s visokom stručnom spremom može dobiti primanja negdje oko 1300 eura. No, u privatnom sektoru taj isti diplomirani inženjer građevine neće nigdje dobiti ispod 2000 eura. Ipak, mi imamo neke druge mogućnosti da ljude motiviramo. Nismo svi za sve. Imate ljudi kojima je rad za opće dobro izazov i taj rad za opće dobro ih ispunjava. Ta razlika u plaći, ako nije prevelika, nije ključni razlog zbog čega bi ljudi otišli. Štoviše, u proteklih devet godina iz Hrvatske je otišlo 350 tisuća ljudi. Napravljeno je jedno veliko istraživanje i rezultati su pokazali da ih je samo 5% otišlo zbog novaca. Ostali su imali druge razloge. Nisu se osjećali ravnopravnima. Nisu ovdje vidjeli mogućnost napredovanja. Nisu vidjeli mogućnost doškolovanja. Nisu vidjeli ovdje poštenje i jednake šanse za svakoga. I kad gledate s tog aspekta, imamo šansu promijeniti društvo na bolje i zadržati ljude ovdje, pa čak i vratiti dio onih koji su otišli.

ZL: Pa dobro, u javnom sektoru prednost su i kolektivni ugovori koji štite radnike, koji im osiguravaju i mnoge beneficije, imaju određeno radno vrijeme, nema toliko prekovremenih...

Kolar: Da, postoje kolektivni ugovori, ali i mimo njih se može izlaziti u susret ljudima. Recimo, mi smo sad uveli klizno radno vrijeme. Možete doći na posao između 7 i 8 ujutro i raditi do 15 ili do 16 sati. Prvenstveno smo to napravili kako bismo omogućili mladim majkama da ujutro dolaze na posao bez stresa. Hoće li doći u 7:05 ili 7:10 ujutro, da bi mogla ostaviti dijete u vrtiću, sasvim je svejedno. Radit će onda do 15:05 ili 15:10 sati. Nadalje, bitno je da imate dobro okruženje, da se ljudi dobro osjećaju na svom radnom mjestu. Da vide da mogu napredovati na svome poslu, da se mogu doškolovati na svom poslu. Sve su to stvari koje mogu, na neki način, amortizirati ovaj dio razlike u plaći. Ali kad smo već kod plaća, želio bih istaknuti jedan važan podatak. Naime, kad sam 2013. godine postao župan, Krapinsko – zagorska županija je po prosjeku plaća svih zaposlenih stanovnika bila između 18. i 19. mjesta od 20 županija i Grada Zagreba. Danas smo mi 5. po prosjeku plaća u Republici Hrvatskoj. Zajedno s Gradom Zagrebom, napravili smo najveći rast plaća u čitavoj Republici Hrvatskoj.

ZL: Ali gdje je tu konkretno zasluga Županije?

Kolar: To je prije svega zahvaljujući našem gospodarstvu, našim poduzetnicima i obrtnicima, jer su oni stvarali novu vrijednost, ulagali su u ljude, u nove tehnologije, konkurentni su... A Županija im je u tome bila vrlo dobra podrška. Naša suradnja s Obrtničkom komorom, Gospodarskom komorom... Gospodarski sajmovi, brendiranje, promocija, ulaganje u infrastrukturu... Kad sve to zajedno posložite, dobijete ovaj rezultat. I to je jedan mozaik kojeg smo svi zajedno gradili i kojeg moramo nastaviti graditi.

ZL: Kad smo već kod privatnih investicija, nedavno je obilježen simbolični početak radova na izgradnji onkološkog centra na Bračaku, kojeg gradi najveći akademski medicinski centar iz SAD-a i u kojem će, prema najavama, američki stručnjaci liječiti naše pacijente najmodernijom tehnologijom. Na vama se tog dana vidjelo da ste posebno uzbuđeni zbog toga.

Kolar: I jesam. Jer to je ogroman iskorak za zdravstvo u Krapinsko – zagorskoj županiji, ali i u čitavoj Hrvatskoj. I ponavljam, kao što sam i tamo izjavio, UPMC Hillman onkološki centar u Hrvatskoj je ogromna stvar! Da mi je to netko rekao prije ne tako dugog vremena, da je moguće ostvariti to u Hrvatskoj, rekao bih mu da je to teško. Nakon toga, kada bi me uvjerio da to može biti u Hrvatskoj, a da to neće biti na Rebru, u Dubravi ili Vinogradskoj, rekao bih da je to nemoguće. I onda se ovakav veliki događaj, za kojeg će se tek u budućnosti pokazati koliko je velik, događa ovdje kod nas u Općoj bolnici u Zaboku. Rekao sam, to je kao da smo u Hrvatsku doveli Formulu 1. S time da je ovo stotinu puta značajnije od toga jer govorimo o ljudskom zdravlju. Vrijednost toga da se mi nađemo u ovakvom društvu nemoguće je izraziti u novcu jer mogućnost da se ovdje koristi takva vrhunska tehnologija, uz znanstveni pristup na najvišoj mogućoj razini, uz ogromno, iznimno znanje doktora koji rade u UPMC-u, mogućnost da naši doktori rade s njima i uče od najboljih... To je neprocjenjivo. Pa čak i ako ćemo time spasiti samo jedan jedini ljudski život, napravili smo ogromnu stvar. A vjerujem da ćemo ih u tom modernom onkološkom centru spasiti na tisuće.

ZL: Vratimo se malo još na one strateške projekte koje ste ranije spomenuli. Naime, svi takvi dosadašnji projekti su ovisili o sredstvima iz fondova Europske unije, države... Koji su to projekti koje bi...

Kolar: Ali nema nikoga..., ne postoji nitko tko ne ovisi o tim sredstvima. To kad čujem „Ma vi ne bi mogli realizirati te projekte bez središnje Vlade”... Stvarno? Zar ćemo se svaki puta zahvaljivati i Europskoj komisiji koja je dala novac Vladi? Mislim da su to bedastoće. Ponavljam, ni jedna županija, grad ili općina nema dovoljno novaca da tako velike projekte isfinancira sama. E sad je tu potrebna naša sposobnost da iskoristimo priliku i povučemo što je više moguće tog europskog novca na svim razinama. Uostalom, kakva bi to bila županija koja bi radila samo projekte koje bi mogla sama isfinancirati? I kakvi bi to bili projekti?

ZL: Tu se možemo složiti. Zapravo, htio sam pitati koji su to projekti koje bi, prema vama, trebalo hitno započeti tijekom ove godine, a da Vlada nije do sad iskazala pretjerani interes za njih? A rekli smo već da ih je bez fondova EU, dakle, bez posredstva Vlade, nemoguće realizirati.

Kolar: Krapinske Toplice, Krapinske Toplice, Krapinske Toplice!!! Dakle, Centar zdravlja srca i mozga u Krapinskim Toplicama. To je nacionalni strateški projekt, jedna priča za koju ne razumijem da je oni ne razumiju. Jedan dio rehabilitacije pacijenata nakon moždanog udara ne radi ni jedna druga bolnica u Hrvatskoj, osim naše Specijalne bolnice u Krapinskim Toplicama. I to je, ponavljam, izuzetno važan nacionalni projekt.

ZL: Budući da smo ušli u 'super-izbornu' godinu, a u našoj županiji na vlasti je SDP, mislite li da bi to moglo utjecati na odluku Vlade oko projekata?

Kolar: Odgovorit ću vam to na ovaj način. Je li investirano u Varaždinske Toplice? Je. Tko je bio tamo župan? Radimir Čačić, koji im je u Saboru držao onu famoznu 76. ruku. I nakon toga sad je tamo župan kolega Stričak, koji je iz HDZ-a. Evo vam još jedan primjer. Brza cesta Varaždin – Krapina. Na području Varaždinske županije se već izvode radovi na dionicama brze ceste oko Ivanca, a Hrvatske ceste su tek prije dva mjeseca definirale kud će ići trasa na području naše županije. Koliko se ja razumijem, cesta je gotova kad dođe od točke A do točke B. Ta cesta je sad ušla u prostorni plan, ali mi kaskamo za Varaždincima tri godine. Zbog koga? Zbog Županije? Pa moj stav je jasan od prvog dana da cesta mora ići preko Krapine. Točka. Evo, navest ću samo ta dva primjera i tu ću stati. Pogledajte nas kad govorimo o povlačenju sredstava iz EU fondova tamo gdje je javni natječaj, javni poziv.... Mi smo tad na vrhu, među najboljima. Kad se dodjeljuju direktne dodjele, tamo gdje Vlada direktno financira, mi padamo. Onda smo na repu. Evo, pozivam da me netko demantira.

ZL: Već dugi niz godina neki vas nazivaju 'zagorskim Bandićem' iz razloga što stalno obilazite gradilišta, projekte koji su u tijeku, događanja, manifestacije... Od kud vam energija za sve to? Zašto ne delegirate neke od tih stvari svojim suradnicima?

Kolar: Gledajte, ja imam veliko povjerenje u svoje suradnike i, koliko god se to možda na prvi pogled ne vidi, i koliko god netko mislio da sam ja control-freak u svemu, moji suradnici imaju veliku slobodu. I u kreiranju, i u donošenju odluka, a pogotovo u biranju svojih timova. Ja sam izabrao njih, a oni biraju svoje timove. I ja se u to nikad ne petljam. Međutim, ja sam pristalica onoga da ako ne čuješ ljude i ako na licu mjesta nešto ne vidiš, teško možeš donijeti najbolju odluku. Zato ja radim puno više nego što rade drugi. Mogao bih neke detalje prepustiti nekome drugome, no na kraju je opet odluka na meni. Moj odabir je da otiđem na lice mjesta, da vidim na licu mjesta o čemu se radi. Da na licu mjesta razgovaram s ljudima o projektu, problemu, izazovu te da onda donesem odluku.

ZL: Ma OK, ali ispadate kao neka medijska zvijezda. Pa evo, prije ovog razgovora obavili smo fotografiranje za intervju u novoj zgradi Srednje škole Zabok i klinci su vas žicali selfije. To još, moram priznati, nisam nikad vidio kod nekog zagorskog političara.

Kolar: Ma dobro... To su djeca... Bili smo u školi, vidjeli su me, htjeli su se poslikati... Meni je to zadovoljstvo, ali... To nije bitno. Ja uvijek naglašavam sljedeće: Ako ćemo jednom razgovarati i ako ću vam ja početi govoriti o onome što smo mi napravili, a vi nikad za to čuli niste, onda će to biti znak da je vrijeme da ja odem. Meni do sada, u deset godina koliko sam župan, nikad nitko nije rekao da ja ne radim. Rekli su mi da sam previše među ljudima. Stvarno? Ja ne razumijem to...

ZL: Pa ne među ljudima. Nego, politički oponenti vam zamjeraju da ste previše u medijima. Ruku na srce, zbilja ste puno prisutni u medijima.

Kolar: Ali što ja govorim u medijima? Obilazim li birtije? U medijima govorim o stvarima koje radimo, govorim o projektima, obilazim gradilišta... Kad ste vidjeli moju izjavu za medije koja je vezana uz neki apstraktni pojam? Nikad. Zar sam ja kriv što oni ne rade toliko koliko mi, što nemaju projekata koliko imamo mi? Neka ih obilaze ako ih imaju. Pa ja ću obići svaku cestu koju ćemo asfaltirati sljedeće godine. Ali ne zbog toga da budem tamo slikan. Nego da se uvjerim da je to dobro napravljeno. Ovdje na gradilištu Centra kompetentnosti u turizmu i ugostiteljstvu u Zaboku bio sam na koordinacijama barem dvadeset puta, a praktički, svaki drugi dan sam se provozao po ulici da vidim kako napreduju radovi. Jesam li ja zvao medije za to? Pa nisam. To je dio mog posla koji se ne vidi. Znate li vi koliko imamo samo projektnih timova? Pa svaki dan zasjeda jedan tim. Kad sam ja dao objavu da zasjeda tim? Vjerujte mi, deset posto svega što radim se objavi u medijima. No, to nije ni cilj. Ne dobivate povjerenje ljudi zbog toga što se slikate u medijima. Povjerenje ljudi dobivate kad ljudi u medijima vide konkretne projekte i programe koje ste realizirali. I to je ogromna razlika. Ima ljudi koji to ne razumiju i koji ni približno nikad neće moći do toga. Mislim, mogli bi. Ali onda ne možete raditi 8 sati od ponedjeljka do petka, nego 14 do 16 sati na dan i to svih 365 dana u godini. I tako deset godina. Je li neki medij objavio nešto s nekog sastanka kojeg sam imao u 6:15 ujutro? A takvih sastanaka je bilo na stotine. I to su bili i predstavnici udruga, i čelni ljudi ozbiljnih tvrtki... Jer ako mene čovjek nešto hitno treba, a ja sam cijeli dan zauzet, onda se nađemo u 6:15. Jesu li to znali i objavili mediji? Nisu. Niti ne trebaju znati.

ZL: I da, privodeći razgovor kraju, u ovom novogodišnjem intervjuu prijeđemo na ipak nešto opuštenije teme. Željko Kolar iz Klanjca je odnedavno i deda. Kako se snalazite? Imate li uz sve te obaveze vremena za unuku?

Kolar: Ma joooj... Naravno. Moj sin Maks i snaha Nina podarili su mi predivnu unučicu Eli i to je sjajno. Sjajno!!! To je jedan poseban osjećaj kojeg ne možete prepričati. Uvijek kad se to spomene, ide smiješak na lice...

ZL: Zezaju li vas frendovi, zovu li vas „deda”?

Kolar: Ma to je privilegij. To je trenutno najznačajnija titula i funkcija koju imam...

ZL: Ponosniji ste na titulu dede, nego na titulu župana?

Kolar: Apsolutno! To nije za uspoređivati, ali apsolutno. S obzirom na to da sin živi i radi u Zagrebu, naravno da ne viđamo unučicu svaki dan, ali viđamo je barem jednom tjedno. To je jedan fantastičan osjećaj. I naravno, kako će Eli rasti tako će vjerojatno biti više prostora za zajedničko druženje, zajedničko uživanje... Već radim planove za malu kućicu i tobogan u dvorištu kod mene u Klanjcu. Ne znam... Nevjerojatno je koliko vas to u jednom trenutku promijeni. Ne možete biti toliko ljuti, nervozni zbog nekog problema ili gluposti koja se dogodila, čim vidite sliku koju mi pošalju, pogledate tu ljepotu, njen predivan osmijeh i kupljeni ste za čitav život. To je lijek.

ZL: A sprema li nam se deda Kolar možda u Sabor u ovoj izbornoj godini?

Kolar: Vi znate da ja imam mandat u Saboru koji je u mirovanju i moje imenovanje u Sabor i ta podrška ljudi meni daje određenu političku težinu kao županu da mogu na neke stvari drugačije reagirati. Ja ću to povjerenje od ljudi tražiti ponovno. Vjerujem da je lista SDP-a jača sa mnom, nego bez mene. Međutim, o tome će odluku donijeti predsjednik stranke i Glavni odbor SDP-a Hrvatske. Ono što sam više puta zadnjih dana istaknuo, mi smo ovdje u Zagorju tolerantniji nego što su to u nekim drugim dijelovima Hrvatske. Stoga pozivam sve one koji će ići na izbore za Sabor, kao i sve one koji će podržavati svoje stranačke kolege, svoje kandidate za Europski parlament i svoje kandidate za predsjednika Republike, da se borimo s idejama, s projektima i s programima. Jer pljuvanje konkurencije ili članova druge političke opcije nije nikada nikome donijelo ništa dobro.

ZL: Je li to sad vaša poruka vašim stranačkim kolegama iz SDP-a ili političkim suparnicima?

Kolar: To je poruka svima. Moj zadatak je da ove izborne godine dam apsolutnu podršku kandidatima SDP-a u izbornim kampanjama, ali istovremeno mi je zadatak maksimalno raditi na provedbi projekata koji su bitni za županiju. Naš mandat traje do treće nedjelje u svibnju 2025. godine. Ne možemo mi potratiti 2024. godinu zbog toga što je 'super-izborna' godina. Boli me briga što je 'super-izborna' godina. Naravno, ja ću dati svoj maksimum da pomognem svojoj stranci jer imamo dobar program i imamo vrlo kvalitetne ljude koji Hrvatskoj mogu donijeti promjene koje joj itekako trebaju. Smatram da mi možemo zajedno sa strankom Možemo! složiti jako dobru Vladu i mnoge stvari promijeniti na bolje. No, nitko u Hrvatskoj ne smije potratiti 2024. godinu na predizborne kampanje, nego je svi trebamo iskoristiti za provedbu projekata. Ne smije provedba projekata trpjeti zbog kampanje. I to je moja ključna poruka kolegicama i kolegama iz svijeta politike.

ZL: A novogodišnja poruka građanima?

Kolar: Dopustite mi da prvo zahvalim svojoj zamjenici Jasni Petek, predsjedniku Županijske skupštine Zlatku Šorši, svim vijećnicama i vijećnicima, svim svojim pročelnicama, pročelnicima, ravnateljicama, ravnateljima, obrtničkim i gospodarskim komorama, udrugama civilnog društva... Svima s kojima smo zajednički sudjelovali na provedbi projekata na području Krapinsko – zagorske županije. Jer ako zanemarite jedan segment društva, onda nemate osjećaj kvalitete života. I zato je bitno da imamo dobru atmosferu, i među ljudima, i među ulagačima. Drugo, imam želju da nema pandemija, elementarnih nepogoda i klizišta jer to nam radi ogromne štete jer novac koji bi ulagali u razvoj, moramo ulagati u sanaciju šteta. Treće, želim ljudima puno zdravlja. Svi znaju onu „zdrav čovjek ima sto želja, bolestan samo jednu”. Tako da želim svima puno zdravlja u novoj godini. Nadalje, želim svima da u novoj godini sve one ciljeve, izazove ili projekte koje su postavili pred sebe ostvare na najbolji mogući način. Sve u interesu našeg Zagorja, naše Hrvatske! Da zajednički stvorimo takve uvjete i takvo okruženje da nam mladi ljudi ne odlaze. Jer uzalud nam sva infrastruktura koju izgradimo. Ako ne uspijemo naše mlade ljude zadržati ovdje, mi, zapravo, nemamo prave budućnosti.