Prethodni članak
Sljedeći članak

'Molim vas, pomozite mojoj sestri da ne ostane na cesti!'

Povratnica iz Amerike kreće u renovaciju stare zgrade na trgu u Mariji Bistrici, pa svi stanari moraju iseliti. Sestra 59 – godišnje Ivanke Šakanović koja živi od socijalne pomoći, boji se da će njena sestra završiti na ulici

  • Ivanki su u posjet u 19 kvadrata stigli kćer i unuci

    Ivanki su u posjet u 19 kvadrata stigli kćer i unuci


Moja sestra ovdje živi u potkrovlju u maloj sobici bez vode i WC – a, a sada ju žele iseliti. Ona nema kuda, ostat će na cesti. Molim sav narod, sve koji su u mogućnosti na bilo koji način pomoći, da joj izađu u susret da joj se nešto pronađe da ne ostane na cesti, da opet stane na svoje noge i počne normalno živjeti bez stresa i bez plaća i unaprijed svima od srca hvala – zavapila je Katarina, koja nas je pozvala ne bismo li joj pomogli da pronađe smještaj za svoju sestru Ivanku Šakanović, kojoj prijeti iseljavanje.

Ivankina sestra Katarina pozvala nas je da pomognemo apelirati javnosti za pomoć njenoj sestri

U 19 kvadrata bez vode

Ivanka još od '91. živi u potkrovlju zgrade u centru Marije Bistrice, u Ulici kralja Tomislava. ''Stan'' je zajedno sa suprugom dobila preko Centra za socijalnu skrb i tadašnje Općine te su u tih 19 kvadrata, bez vode i WC – a, othranili četvero djece, koja su otišla trbuhom za kruhom i za svojim obiteljima. Otkada joj je suprug umro, 59 – godišnja Ivanka živi od 548 kuna mirovine i 258 kuna socijalne pomoći. – Gazdarica sad preuređuje i rekla mi je da moram iseliti. I kud sad? Na cestu? Ovdje sam barem imala krov nad glavom – ispričala nam je Ivanka, kao i priče njezine djece koja, kako kaže, također žive u neimaštini i skučenim prostorima i jednostavno nemaju mjesta za nju i mogućnosti financijski je zbrinuti i pomoći joj.

Ana Kukolja, vlasnica zgrade

Radovi na zgradi su već počeli, za koji dan Ivanka više neće moći ovdje živjeti. – Ne mogu nažalost više ostati u mojoj kući. Zgrada je stara, sve je trulo, ništa nije obnavljano godinama i moram ju renovirati i dati joj drugu namjenu – rekla nam je Ana Kukolja, povratnica iz Amerike, kojoj je zgrada od države vraćena u vlasništvo 2012. godine, a preko očeva nasljeđa. – Vratila sam se u Hrvatsku da nastavim borbu za povrat cijele ove imovine. No, stanje koje sam zatekla šokiralo me, kad sam vidjela u kakvim uvjetima žive ovi ljudi – rekla nam je vlasnica. U zgradi, osim Ivanke, živi još jedna obitelj koja će također morati iseliti. Ivanku će sestra primiti k sebi na tri tjedna, no zbog svoje situacije i bolesti, ne može joj dati trajni smještaj.

– Centar kaže da ću morati u udomiteljstvo, ali ja to ne želim. Pa ja se mogu brinuti sama za sebe, svi znaju da mogu i hoću raditi, idem i na dnevnice da si nešto zaradim – kaže Ivanka, moleći za pomoć sve koji bi joj mogli ustupiti neki prostor o kojem bi se mogla brinuti i zauzvrat dobiti krov nad glavom. Kontaktirali su, kaže Ivankina sestra Katarina, i Općinu Marija Bistrica, no rekli su im da joj ne mogu ponuditi smještaj.

''Gospođa neće ostati na cesti''

Općina nema u vlasništvu adekvatnu nekretninu, niti može kupiti stan i dati ga na korištenje. A vezano na to, gospođa je stalna korisnica Centra za socijalnu skrb koji je nadležan zbrinuti svoje korisnike ukoliko se nađu u ovakvim situacijama. S Centrom sam također u kontaktu i dobio sam informaciju da su u fazi pronalaženja rješenja, odnosno smještaja za gospođu. Inače, u okviru svojih mogućnosti, Općina pomaže socijalno ugroženim stanovnicima, pa tako i gospođi, božićnim i uskršnjim paketima te povremeno u plaćanju računa – rekao nam je načelnik Općine Marija Bistrica Josip Milički, a da se traži smještaj za Ivanku, potvrdila nam je i ravnateljica nadležnog Centra za socijalnu Donja Stubica.

- Gospođa sigurno neće ostati na cesti, nećemo to dozvoliti. Poduzimamo sve što možemo i tražimo joj smještaj, neku adekvatnu kućicu, obzirom da je ona u mogućnosti i željela bi živjeti samostalno i brinuti se za sebe. Kontaktiramo i svoje korisnike, starije osobe kojima bi možda dobro došla pomoć oko domaćinstva i okućnice pa bi za uzvrat gospođi pružili smještaj. Zadnja solucija nam je smještaj u udomiteljsku obitelj. Ukoliko i dođe do toga, to će biti samo privremeno, dok ne pronađemo neko drugo rješenje. Razumijem da su i gospođa i njena sestra zabrinute, no teško je objasniti ljudima da Centar nažalost nema u svome vlasništvu socijalnih stanova ili kuća koji bi bili rješenje. Također, apeliramo i na djecu koja bi se, po zakonu, trebala brinuti o svojim roditeljima - rekla nam je ravnateljica Centra Stanislava Erdelja, dodavši da će, bez obzira na to, pronaći rješenje za smještaj gospođe Šakanović. Pomoć dobrih ljudi, koji imaju mogućnosti i volje pomoći, odnosno ponuditi smještaj Ivanki, također je dobrodošla.

Još članaka iz "Županija"

Facebook