Hrvatsko zagorje obiluje dvorcima i kurijama, svjedoče o našoj bogatoj prošlosti, no što nam to znači kad ih je vrlo veliki broj neiskorišten. Nećemo ovdje lamentirati o romantici, povijesnim pričama i intrigama plemićkih obitelji, već potaknuti temu revitalizacije ovog zagorskog bogatstva, kojeg nismo dovoljno iskoristili. Kako mrtvi kapital iskoristiti u funkciju turističkog i gospodarskog razvoja, pitali smo doktora za dvorce, kurije i burgove, od kojih ih je stotinjak u ovom sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, prof. dr. sc. Mladena Obada Šćitarocija, autora brojnih knjiga o dvorcima i prekrasnim perivojima te profesora na Arhitektonskom fakultetu.  

Neiskorišten mrtvi kapital

- Dvorci i kurije u Hrvatskoj, pa tako i u Hrvatskom zagorju, propadaju već 70 godina, posebice propadaju zadnjih 30 godina jer se, osim malobrojnih slučajeva, ne održavaju i nemaju trajnu namjenu. Osim malobrojnih kurija i dvoraca, koji su sačuvali kontinuitet života i stanovanja svi ostali, njih 90% moraju doživjeti prenamjenu i dobiti novi život. A u tome im ne pomažemo dovoljno, ne pomažemo nimalo, a često i odmažemo - mišljenja je poznati arhitekt Šćitaroci te dodaje da su dvorci u zadnjih 25 godina prolazili proces pravno - vlasničke verifikacije, kojim se trebalo utvrditi pravo vlasništa i pravo povrata oduzete imovine. Tijekom tog procesa, kada se nije znao vlasnik, kaže Šćitaroci, nije bilo moguće, a nije bilo ni interesa ni sa koje strane, ulagati ili razmišljati o obnovi i revitalizaciji. A tijekom tog dugog vremena građevine su propadale, katkada se raznosilo što se moglo odnijeti, a vlaga s krova ili iz tla je razarala građevine.

Bez konkretnih aktivnosti

- Godinama govorim, još od 1989. kada je objavljena moja prva knjiga o perivojima i dvorcima Hrvatskoga zagorja. Došao je rat pa je započeto prekinuto, ali nikad se nije u Hrvatskoj, pa ni u Krapinsko-zagorskoj županiji, ozbiljno i sustavno pristupilo temi revitalizacije i novoga života dvoraca, kurija i ljetnikovaca. Europski projekt Villas prije deset godina bio je posvećen temi revitalizacije dvoraca, kurija i povijesnih zgrada. Sada vodim znanstveni projekt Heritage Urbanism(HERU) – urbanistički i prostorni modeli za revitalizaciju i unaprjeđenje kulturnog naslijeđa, kojega podupire Hrvatska zaklada za znanost. U listopadu 2015. organizirali smo međunarodni znanstveni skup ''Prostorne i razvojne mogućnosti kulturnog naslijeđa'' s temom aktivnog korištenja naslijeđa.U Hrvatskoj ni u Krapinsko-zagorskoj županiji nema sluha za dvorce. Svi govore o tome afirmativno, ali nema konkretnih aktivnosti, ili se one svode na rijetke primjere. Kao da će se to samo od sebe riješiti - rekao je Šćitaroci. Istaknuo je da ako želimo ipak afirmirati i obnoviti zagorsku bajku moramo na tome ozbiljno raditi – ponajprije na revitalizaciji i umreženju cjelokupnoga kulturnoga i prirodnog naslijeđa, među kojem zasigurno važno mjesto imaju dvorci i kurije. - Moraju imati važno mjesto zato jer su najugroženiji, jer su najbrojniji i gusto raspoređeni u tom našem malom Zagorju. Moraju imati i zato važno mjesto jer postoje, tu su – pa nećemo ih valjda uništiti i graditi novo. Dajmo novi život tom naslijeđu, nađimo im nove suvremene namjene, živimo u naslijeđu,  uredimo naslijeđe za turističko korištenje, moramo moći živjeti od nasljeđa – i tada će to biti bajka. Do tada su to samo prazne riječi i iluzije - kaže akademik Šćitaroci koji preporuča Krapinsko-zagorskoj županiji da krene s pilot projektom, ali ne jednoga dvorca, već nekoliko dvoraca koji se mogu umrežiti u funkcionalnu i prostornu cjelinu, zajedno s ostalim naslijeđem u odabranom pilot projektu, promišljano turistički i gospodarski, kulturološki i rekreacijski. -Takav projekt treba raditi s ciljem prijave za dobivanje EU potpore za obnovu i revitalizaciju. Međutim, to je ozbiljan projekt, kojega treba profesionalno i vrsno pripremiti, za kojega u početku treba odvojiti i nešto novca da bi se onda na natječaju dobio novac za izradu projektne dokumentacije, a kasnije iza izvedbu, za oživotvorenje zamisli i projekta u sklopu Bajke na dlanu. To je realan i moguć put, ali treba kontinuirano raditi i treba znati što se želi i kako doći do cilja. Imam dojam da se to u Hrvatskoj ne zna ili se ne želi. Ne čuju se SOS pozivi za spašavanje dvoraca koje šaljemo već puna tri desetljeća, ali i pola stoljeća. Kao da su dvorci ostali u Grimmovim bajkama i u slikovnicama. A imamo ih, onih pravih, i u Zagorju, samo su obrasli trnjem, vlaga ih razdire, a uništvaju ih i ljudi koji raznose građevni materijal - to je nebajka - zaključio je Šćitaroci.

Privatni vlasnici prodaju dvorce

Nekoliko dvoraca i kurija u Zagorju osvanulo je i u oglasnicima. Prodaju se tako dvorac Đalski u Gredicama čija je cijena 2 milijuna eura, odnosno nešto više od 15 milijuna kuna, dvorac Mali Tabor u Humu na Sutli koji se prodaje za 550.000 eura ili 4, 1 milijun kuna. Na prodaju je i kurija Kanjiža u Mokricama za koju vlasnik s pripadajućom okućnicom i jezerom traži 600.000 eura.  Dvorac u Donjoj Plemenščini kod Pregrade prodaje se za 1.450.000 eura, a oroslavski barokni dvorac Oroslavje Donje prodaje se za oko 7, 6 milijuna kuna ili 1.000.000 eura.  Ova zdanja za koja se traži pozamašna svota prodaju, redom privatni vlasnici. Dakle, traže se multimilijunaši koji bi moglu uložiti velike novce u njihovu obnovu ili uređenje i prenamjenu. Pojedine kurije u Zagorju, koje su se pretvorile u šikare, kupili su domaći poduzetnici koji ih planiraju pretvoriti u kuću za stanovanje ili turistički objekat.