Naš gost je bio Đino Sinković, direktor i vlasnik zaštitarske tvrtke Đidara Sinković, koja je jedina zagorska tvrtka koja nas štiti i čuva. Povod razgovoru je slabašna sigurnost naših ulica i novčarskih institucija, koje su stalna meta vrlo uspješnih i rijetko otkrivenih profesionalaca…


Pljačke su u Hrvatskoj postale svakodnevnica. Kako se može društvo učinkovitije zaštititi? Očigledno, nešto ne štima.

Sinković: Kao što ste i sami rekli, pljačke u Hrvatskoj poslale su svakodnevnica pa tako i u Zagorju. U Krapinsko-zagorskoj županiji se ne provodi zakon o zaštitarstvu: taj posao rade ljudi koji nisu licencirani te nisu prošli provjeru od stane MUP-a. Isto tako, sigurnost objekata je nešto što se radi pod ´moram to napraviti´, a onda se stavljaju nekvalitetni alarmi te kamere koje su najjeftinije na tržištu dok se u konačnici ništa nije zaštitilo. Osiguravajuće kuće još uvijek osiguravaju objekte koji bi morali zadovoljiti zakon o zaštiti osoba i imovine, međutim oni improviziraju te teko dovode u opasnost i sebe i ljude koji se koriste njihovim uslugama. Isto tako, nadzor od strane MUP-a nije temeljit iz jednostavnog razloga jer ima premalo ljudi tj. fizički ne mogu pokriti županiju.

Koje sve segmente društva u cjelini i koje sve institucije treba mobilizirati radi povratka sigurnosti?

Sinković: Vi još imate državnih poduzeća u županiji koji uopće ne zadovoljavaju zakonske uvjete. Edukacija na nivou županije je slaba, mogu reći da je ni nema. Po meni bi i Gradovi i naselja trebali sudjelovati u određivanju zaštite objekta, a o Županiji da i ne govorim. Trebaju same institucije tom problemu posvetiti više pažnje, a ne problem stavljati pod tepih. Primjer je da već dvije godine tražim da se oformi razred zaštitara, međutim ništa. Zadnjih 20 ljudi školovao sam na račun firme. Dok se u Županiji svi kunu u privatno poduzetništvo i nova radna mjesta.

Vi ste bili pionir tog posla u Zagorju. Naime, već 11 godina vodite jedinu zaštitarsku tvrtku u KZŽ. Kako je bilo na počecima, kako je danas? Ima li pomaka na bolje?

Sinković: Gledajte, prije jedanaest godina svi su se smijali kad sam krenuo u otvaranje firme i govorili su doslovce “ koga bute vi čuvali“, međutim danas smo jedna od 240 firmi u Hrvatskoj. Zapošljavamo preko 70 ljudi kroz zaštitarske i redarske poslove. U mojoj firmi rade ljudi različitih profila, od branitelja, pravnika, pa do komercijalista, bravara do bivših policajca. Mogu reći da korak po korak stvari idu na bolje što se tiče provedbe zakona i suzbijanje rada na crno u našem poslu. I ono najvažnije, prepoznata je kvaliteta našeg poduzeća od strane ljudi koji koriste u sve većem broju naše usluge.

Zapošljavate li žene i ako da, na kojim specifičnim poslovima one rade?

Sinković: U našoj firmi rade, kao što sam već rekao, ljudi različitih zanimanja, ali još da spomenem svi ti ljudi morali su proći temeljitu provjeru od strane MUP-a te položiti licencu pred inspekcijom MUP-a. A što se tiče žena, Đidara Sinković zapošljava 9 žena koje rade zaštitarske i čuvarske poslove te kao operateri na centralnom dojavnom sustavu. Moram priznati da žene taj posao rade savjesno te maksimalno profesionalno. Moram naglasiti da su žene koje su došle kod nas imale totalno krivu predodžbu o zaštitarskom poslu, te da su zadovoljne ovim poslom. Želim još naglasiti da smo članovi Hrvatske udruge poslodavca i Hrvatskog ceha zaštitara.

S obzirom na zabrinjavajuću sigurnosnu situaciju, trebali bi imati podršku institucija, od Grada do Županije. Surađujete li?

Sinković: Grad Zabok tj. gradonačelnik dobili su ponudu od strane “Đidare Sinković“ o tehničkoj zaštiti vrtića „Zipkica koji je u međuvremenu već dva puta opljačkan, a napomenuli smo da će Đidara davati besplatne intervencije. Znači, imamo rješenje za probleme vrtića, gradskih prostorija te bolnice Bračak. Međutim, na naše pismeno inzistiranje za sastanak s gradonačelnikom do danas nismo dobili odgovor, a prošlo je godinu dana. Pametnom dosta. A da vam ne govorim da za Grad Zabok radimo samo Novu godinu na trgu (redarske usluge). Dobili smo poslove u Zaboku zahvaljujući ljudima koji nemaju nikakve veze sa Zabokom i njegovim poduzetničkim duhom. Čak bih ovim putem poslao poruku gradonačelniku da mi odgovori na pitanje koje sam mu pismeno poslao. On je na to zakonski obavezan. Znači najkraće, ne surađujemo. U jedanaest godina ni Grad Zabok ni Županija nisu našli za shodno da s nama razgovaraju, a kamoli da surađuju.

U nekim konkurentskim tvrtkama, u pojedine velike pljačke su bili umiješani i u njima zaposleni ljudi. Da li ste se i sami suočili s takvim problemima u vlastitom poduzeću?

Sinković: Hvala Bogu, upravo zbog veličine firme koja nije mastodont, te konstantne kontrole nije bilo većih propusta. Bilo je pokušaja, međutim srezani su u korijenu.

Kako su moguće apsurdne situacije da, primjerice, lokalne banke štite poduzeća koja imaju sjedište u Zagrebu, a zabočku kladionicu tvrtka iz Slavonije?

Sinković: Znači kad će se lokalne vlasti brinuti za svoje poduzetnike na način da kažu imamo ovdje svoje poduzeće koje zadovoljava sve zakonske uvjete, plaćaju porez, imaju BON1, BON2 itd., a ako ništa drugo da nam omogući da razgovaramo s vlasnicima novootvorenih firmi i da im ponudimo svoje usluge što im je na kraju i posao. Pa svi se kunu u privatno poduzetništvo! A ne da dolazimo do vlasnika kroz ljude koji veze nemaju sa Zabokom, primjerice. Što se tiče primjera koji ste spomenuli, oni su u nadležnosti MUP-a pa mislim da i oni mogu dati odgovor.

Ima li uopće natječaja za zaštitarske poslove koji su raspisani u Zagorju?

Sinković: Ima. Međutim, naspram cijele Hrvatske, jako malo. Zašto? Imamo primjer Elektre i Hrvatskih Pošta gdje je natječaj napravljen na nivou cijele Hrvatske. Međutim, u zabočkoj Elektri i dalje rade sa svojim ljudima, a takvih primjera ima dosta.

Nakon serije velikih pljački, od kojih su neke bile i masakri u kojima su najveće žrtve bile zaštitari, pričalo se o dugim cijevima, većim plaćama, boljim uvjetima…Što je napravljeno po tom pitanju?

Sinković: Gledajte, zaštitarstvo ima nekoliko segmenata. Po meni pratnja novca i čuvanje gradilišta ne može biti isto plaćen posao. Međutim, pravi je problem zbog velike konkurencije, lojalne i nelojalne (rad na crno). Satnica u Hrvatskoj je ispod svih mjerila, a iz te satnice ide sve, i djelatnik i kontrola, licenca, uniforma, oružje, vozilo i ostalo. Ako vam kažem da je prosjek sata za firmu od 30,00 do 35,00 kuna u Hrvatskoj… računajte. A zadnje što se događa je da konkurentne firme iz Zagreba dolaze kući mojim djelatnicima te ih nagovaraju da idu raditi kod njih. Znači da ne mogu dati plaću djelatnicima i da nisu zadovoljni već bi prešli u konkurentnu firmu. Ali opet vam kažem da je zanimanje zaštitar zapostavljeno i nije plaćeno koliko vrijedi.

Kako surađuje s policijom budući da radite i jedni i drugi na zaštiti ljudi i imovine?

Sinković: Suradnja s MUP-om je maksimalna koliko su oni to u mogućnosti, jer činjenica je da MUP u Krapinsko-zagorskoj županiji nema dovoljno ljudi na terenu. Ali to je već pitanje za njih.

Kako sve funkcionira na tehničkoj razini? Koliko prođe od dojave do intervencije?

Sinković: Što se tiče tehničke zaštite mogu reći da je zadnjih dvije godine napravljen veliki pomak iz jednostavnog razloga: pada cijena tehnike i žestoke konkurencije. I ono najbitnije, ljudi su prepoznali mogućnosti tehnike koja štiti njihovo privatno vlasništvo. Što se tiče naših intervencija kreću se u okviru od 5 do 15 minuta ovisno o objektu, tj. njegovoj blizini našem centralnom dojavnom sustavu. Nije savršeno, ali mogu vam reći da je naših 114 komitenata zadovoljno našom uslugom i želio bih se zahvaliti svim onim ljudima koji su nas ovih jedanaest godina podržavali i zagovarali, te isto tako pozivam sve one koji smatraju da mogu raditi zaštitarski posao da dođu u naš ured, ako ništa drugo, da saznaju istinu iz prve ruke, a ne da slušaju lokalne katastrofičare i pljuvače svega što radimo.