Prethodni članak
Sljedeći članak

U SJEĆANJE NA RUDIJA: Danas se navršilo 25 godina otkako je avionom sletio u Klagenfurt jer nije htio pucati po Hrvatima


Rudolf Perešin, pilot JNA, dolazim iz Bihaća, s granice Hrvatske i BiH. Pobjegao sam jer sam Hrvat, neću i ne mogu pucati po Hrvatima – bile su prve riječi koje je uputio nakon slijetanja tada 33 – godišnji pilot JNA, rodom iz Gornje Stubice

  • MiG-21R (26112) nakon slijetanje na stajanci klagenfurtskog aerodroma 25. 10. 1991.

    MiG-21R (26112) nakon slijetanje na stajanci klagenfurtskog aerodroma 25. 10. 1991.

  • Danijel Vuković, ing. zrakoplovstva, bivši časnik HRZ-a i HKov-a

    Danijel Vuković, ing. zrakoplovstva, bivši časnik HRZ-a i HKov-a

  • Prigodno postavljeni MiG-21 u Spomen - parku Rudolfa Perešina u Gornjoj Stubici

    Prigodno postavljeni MiG-21 u Spomen -parku Rudolfa Perešina u Gornjoj Stubici

  • MiG-21R (26112) u posebnom odjelu muzeja austrijskih zračnih snaga u Zeltwegu

    MiG-21R (26112) u posebnom odjelu muzeja austrijskih zračnih snaga u Zeltwegu

  • MiG-21R (26112) nakon slijetanje na stajanci klagenfurtskog aerodroma 25. 10. 1991.
  • Danijel Vuković, ing. zrakoplovstva, bivši časnik HRZ-a i HKov-a
  • Prigodno postavljeni MiG-21 u Spomen - parku Rudolfa Perešina u Gornjoj Stubici
  • MiG-21R (26112) u posebnom odjelu muzeja austrijskih zračnih snaga u Zeltwegu

Prije točno 25 godina pilot, heroj Rudolf Perešin u MiGu-21R preletio je u Austriju. Bilo je to ujutro 25. listopada 1991. godine kada se vinuo u nebo, u neizvjesnost pred strojem armije koja je nasrnula na Hrvatsku – prisjetio nas je tog hrabrog poteza našeg Zagorca, dipl. ing. zrakoplovstva, Danijel Vuković.  Priča nam kako su se od početka 1991. godine, u osvit prvih oružanih sukoba Domovinskoga rata, vojni piloti hrvatskoga porijekla u bazama bivše JNA nalazili pod posebnom prismotrom sigurnosnih organa. Pratio se svaki korak kako na poslu, tako i u privatnom životu.

 Rudi je sve pomno planirao

- Kao pilot-izvidnik, Perešin je letio na inačici MiG-21R (rus. R-razvjedčik) koja je opremljena posebnim sustavom kamera – ispričao je Vuković. Rudi je, kaže, pomno planirao svoj teatralni pozdrav, a do njegove realizacije trebalo je osigurati brojne preduvjete. Osim što je očekivao povoljnu zadaću s planom leta koji će obuhvatiti širi radijus, trebalo se pobrinuti i za pravovremenu evakuaciju svoje obitelji iz bihačkog vojnog kvarta Harmani gdje su živjeli zrakoplovci.  - Nakon napada na Pakrac 1. ožujka i Krvavog Uskrsa 31. ožujka 1991. na Željavi je počelo intenzivnije polariziranje, uz etiketiranje Hrvata kao ustaša. Ljut u sebi i uz sve intenzivnije neposredno upućene psovke, vrijeđanja na nacionalnoj osnovi dojučerašnjih kolega Srba koji su u Željavi dominirali, Rudi je ostajao priseban, ničim ne odavajući svoje planove. Kako je to lijepo zabilježila B. Primorac u svojoj knjizi, Rudi je tada shvatio puno značenje nekritičkih stavova te poslovice krv nije voda te usprkos obuci i zapravo preodgoju koju su proživljavali pripadnici JNA koji su ovu ustanovu odlazili odvajajući se od doma i roditelja već s 14-15 godina, nije zaboravio na svoje korijene, obitelj i ono što je ponio od doma – priča nam Vuković. U nezavidnom položaju bila je i njegova obitelj u Gornjoj Stubici, kojima se zbog ograničenih sloboda nije ni javljao te koja je bila etiketirana jer je njihov sin oficir u JNA koji sudjeluje u zračnim napadima na Hrvatsku. - Svojim činom, Rudi je ne samo skinuo takvu stigmu sa svoje obitelji, već nanio udarac neprijatelju s dalekosežnim posljedicama na međunarodnoj razini koja je kroz ovaj čin moga dublje prodrijeti u prirodu nametnutog rata Hrvatskoj.

Strpljenje sve tanje

Svojevrsna kulminacija Rudijevog strpljenja koja je po tko zna koji put došla na kušnju, zbila se neposredno nakon 8. listopada 1991. kada je Hrvatska svijetu objavila svijetu saborsku rezoluciju o razrješenju svih državnopravnih odnosa s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. U to vrijeme njegova obitelj, supruga Ljerka i kći Daliborka, se već nalazila u Hrvatskoj i zapravo je samo čekao na povoljan trenutak i odgovarajuću zadaću – nastavlja nam priču Vuković.  I takav trenutak je konačno došao 25. listopada 1991. Hitna vizualna zadaća izviđanja komunikacije Brežice-Ljubljana-Kopar! Trebalo je vizualno utvrditi tijek povlačenja politički poraženih snaga JNA sa slovenskog teritorija, utvrditi ima li barikada i slično.

Zadnja kava s kolegama

- Od izdavanja zapovijedi, Rudi je imao 15 minuta za polijetanje i bio je određen krenuti prvi. Sastavio je plan leta, popio zadnju kavu s kolegama i krenuo prema avionu misleći u sebi: Valjda se više neću morati vratiti. Sve se posložilo kako treba od meteoroloških uvjeta, crte leta, jutarnji dio dana, izvanredna vidljivost. Ispred svoga pratitelja polijeće 5 minuta prije te računa kako ga s ovom vremenskom prednošću ne bi stigli presresti ni MiGovi-29 iz Beograda. Razmišlja i kako će zavlačiti na radio-vezi prije nego li se spusti dovoljno nisko i nestane s radarskih slika. Penje se na 5000m, leti u smjeru sjeverozapada i ubrzo će preletjeti Zagreb. Računa kako u zraku može ostati najviše 35 do 40 minuta, kalkulira stanje i potrošnju goriva…  - ispričao je kako je to teklo tog dana.

Bilo je prijedloga da sleti u Varaždin

Perešin je razmišljao i tragičnoj mogućnosti da ga s teritorija Hrvatske pokušaju oboriti, a ne smije se radio-vezom javiti i izreći svoje prijateljske namjere… - Kao prvi u paru, osim same zadaće, ima dužnost izvještavati i o meteorološkom stanju na crti leta, što mu itekako odgovara zbog vlastitih planova. Zadnje javljanje je obavio iznad Ljubljane kada je došo do točke u kojoj mora donijeti konačnu odluku o svom naumu. Prelijeće Trbovlje odakle mu se preko Karavnaki nazire aerodrom u Klagenfurtu. Iznad okolice Ljubljanje otkrila ga je slovenska protuzračna obrana i „odapela“ Strijelu no na toj visini i brzini za Rudijev MiG to nije bila nikakva prijetnja. Sad ili nikad – odluku donosi u djeliću sekunde, spušta avion s 5000m na svega 50-akmetara i usmjerava ga s državnom granicom s Austrijom. Nakon ulaska u Austriju smanjuje brzinu s 1000 na 600km/h. Za Austriju se odlučio zbog pravovremeno iskazanih političkih simpatija od početka Domovinskog rata te nije htio komplicirati situaciju Mađarima ili Talijanima. Bilo je čak prijedloga da sleti u Varaždin no zbog moguće odmazde JNA ova je mogućnost brzo odbačena – govori naš sugovornik. Očekivao je i susret austrijskih presretača, no do toga susreta nije došlo zbog brzog slijetanja na aerodrom Klagenfurt. Poslije će saznati kako su ga austrijski radari otkrili u blizin Bleiburga te kako nije bilo dovoljno vremena za presretanje.

Poginuo u Bljesku

-Preletjevši pistu, izvukao je podvozje, lagano zavaljao avion kako bi pokazao svoje prijateljske namjere i sletio na izvanredno pripremljenu pistu. Zaustavio se na stajanci točno u 10 sati i 2 minute. Prišao mu je Austrijanac iz aerodromskog osoblja, rukovali su se, Rudi je predao svoje osobno naoružanje i izjavio: Rudolf Perešin, pilot JNA, dolazim iz Bihaća, s granice Hrvatske i BiH. Pobjegao sam jer sam Hrvat jer neću i ne mogu pucati po Hrvatima. Austrijanac ga je samo upitao: Ima li vas još? –  ispričao nam Vuković. Uzbuđenje je bilo veliko, mediji sa svih strana su se sjatili na klagenfurtski aerodrom nakon potvrde austrijskog ministra unutarnjih poslova da je u Klagenfurt sletio 33-godišnji pilot JNA. Reagirali su i s neprijateljske strane, gdje su izjavili kako je ovo prvi slučaj da je vojni avion JNA sletio izvan granica bivše Jugoslavije. Austrija je avion zadržala temeljem svoje politike neutralnosti, a Rudi je već nakon par dana došao u Zagreb. Vrlo brzo se aktivirao u osnovanom Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj obrani. Perešin je svoj doprinos zauvijek ugradio u temelje VRO Bljesak, gdje je nažalost oboren i poginuo 2. svibnja 1995. godine nakon katapultiranja. 

Još članaka iz "Vijesti"

Facebook