Prethodni članak
Sljedeći članak

SPASILI SUCU ŽIVOT: 'Siguran sam da bih to ponovno učinio'

Na turniru u Poznanovcu, u pauzi između dvije utakmice, u svlačionici je pozlilo sucu Ivanu Vojakoviću, a brzom intervencijom 19 – godišnjeg učenika Michaela Jerneića, medicinske sestre Nikoline Gorup i još nekoliko pomagača, reanimiran je do brzog dolaska hitne


Proteklog se vikenda u Poznanovcu odigravao tradicionalni nogometni turnir kojeg je obilježio umalo tragičan događaj. Naime, u stanci između nekoliko utakmica, sucu Ivanu Vojakoviću pozlilo je u svlačionici, a brza intervencija prisutnih spasila mu je život. Jedan od aktera koji je bez straha i s mnogo hrabrosti priskočio u pomoć kolegi je i 19 – godišnji Michael Jerneić iz Repovca u Zaboku. Ovaj mladić učenik je petog razreda Srednje škole Bedekovčina, a sa sucem Vojakovićem i još jednim kolegom sudio je utakmicu NK Tondacha i NK Klanjca.

Reanimacija

Uzbuđen je bio, kaže, jer bilo mu je to prvo suđenje neke seniorske utakmice. Iako se nogometom bavi od svoje šeste godine, sudački staž mu traje tek osam mjeseci. Nije ni slutio da će njegov sudački debi obilježiti umalo tragičan slučaj. S kolegama sucima je, kaže, ušao u svlačionicu osvježiti se i promijeniti dresove jer su trebali nastaviti sa suđenjem.

– Sudac Vojaković i ja razgovarali smo o utakmici i odjednom se on počeo tresti i grčiti. Nakon svega nekoliko sekundi izgubio je i svijest. Svi koji su dotrčali u svlačionicu mislili su da ima epileptični napad. Disao je i stavili smo ga u bočni položaj, no kada sam mu probao puls vidio sam da ga nema. U dogovoru s gospođom Nikolinom Gorup, koja je također medicinska sestra s dugogodišnjim iskustvom, krenuli smo s reanimacijom – ispričao je Michael dodajući kako je u međuvremenu Vojaković i prestao disati. Hitna je tigla rekordno brzo te je stručni tim nastavio s oživljavanjem i stabilizacijom pacijenta te je prevezen u OB Zabok, a u Klinici Magdalena bit će mu ugrađen stent.

'Znao sam da nekaj moram napraviti'

Na pitanje kakve su mu misli prolazile glavom za vrijeme nemilog događaja, srednjoškolac skromno odgovara da nije ni imao vremena za razmišljanje. – Nisam dvojio da moram pomoći i siguran sam da bih to ponovno učinio. Lijep je osjećaj znati da si nekome pomogao i da si se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme – istaknuo je 19 – godišnjak uz riječi da je sada još sigurniji u životni poziv koji je odabrao za sebe, a skroman kakav je, nije zaboravio spomenuti i svoju srednju školu te profesore koji su, kako kaže, možda strogi, no prenose znanje i vještine na najbolji mogući način. Nakon objave teksta na našem portalu o događaju u Poznanovcu, Michael kaže kako su ga zvali brojni prijatelji, susjedi… pitajući ga je li to uistinu bio on.

– Tada nisam stigao ni razmišljati jer sve se događalo jako brzo, ali znao sam da nekaj moram napraviti – zaključio je ovaj mladi heroj.

Još članaka iz "Vijesti"

Facebook