ZL: Zadobili ste nedavno teško ozljedu, prijelom ključne kosti i operirani ste, kažu liječnici uspješno. Kako teče oporavak i koje su posljednje procjene, kad biste se mogli vratiti treninzima?

PJACA: Moram priznati da ta ozljeda gore zvuči nego što zapravo jest; posebno što se tiče oporavka. Slomljena ključna kost… Zvuči kao višemjesečna pauza, no to nije tako. Operacija je, kako ste i sami rekli, prošla odlično i ubrzo bi trebao početi trenirati, a na teren se vratiti do 6 tjedana nakon operacije. Naravno, nije to tako kratka pauza, čak i šest dana mi je puno, ali ipak nije ozljeda zbog koje ću mjesecima biti van terena. Isto tako je dosta važno i dobro što već desetak dana nakon operacije mogu voziti bicikl, trčati, a ubrzo i raditi s loptom.

ZL: Od svog povratka u Dinamo i prvi nastup za seniorsku, A reprezentaciju, u rujnu 2014., u odličnoj ste formi, nižete odlične nastupe, a pogotovo ove sezone. Bilo je za očekivati da ćete, uz Mandžukića, biti jedan od naših glavnih napadača na predstojećem EP. Što kažu liječnici, hoće li to biti moguće? Naime, izbornik Čačić kaže da i dalje računa na vas.

PJACA: Prije svega hvala na komplimentima (smijeh, nap.a.) Ma naravno da će biti moguće i ja biti spreman… Rekao sam da ću biti potpuno spreman već krajem travnja ili najkasnije početkom svibnja, a Europsko prvenstvo počinje u lipnju. Vratit ću se ja suigračima iz Dinama pomoći obraniti duplu krunu, a onda su na redu pripreme za Euro i samo natjecanje. Stvarno jedva čekam… Dakako da mi gode lijepe riječi izbornika i drago mi je što je odmah nakon moje ozljede rekao kako mi želi brz oporavak i da se veseli mom povratku.

ZL: Mnogi veliki europski klubovi žele vas u svojim redovima, a najviše se spominjao talijanski Milan. Najavili ste mogućnost da nakon EP prihvatite jednu od tih ponuda. Što sad kažu stručnjaci... menadžer, vaši savjetnici? Je li nakon ovakve ozljede i stanke bolje ostati još barem jednu polusezonu u Dinamu ili otići u novu sredinu?

PJACA: Naravno da mi itekako godi interes velikih klubova iz Italije, Njemačke i ostalih zemalja, To je znak da dobro radim svoj posao i to mi je svakako dodatni poticaj za daljnji rad. Što se tiče odlaska iz Dinama vjerujte mi da trenutno stvarno ne razmišljam o tome. Sretan sam ovdje, igram doma, u svojem najdražem klubu i jako sam sretan. Naravno da bi se u budućnosti htio okušati negdje u inozemstvu i kada dođe ponuda koja zadovoljava klub i mene sam siguran da ćemo se dogovoriti. Ipak, velim da ima još vremena. Ne žuri mi se nikuda…

ZL: U Dinamu ste stasali, Dinamo je čitavo desetljeće neprikosnoveni prvak Hrvatske, no, slika koja je u javnosti baš i nije bajna. Braća Mamić nisu previše popularni, a i navijača odavno nema na stadionu. Kako vi gledate na sve to?

PJACA: Nisam baš siguran koliko je to pitanje za mene. Odgovor u svakom slučaju nije jednostavan, ali probat ću. Svakako mogu samo reći da se nadam da će u idućim utakmicama s ljepšim vremenom biti i više gledatelja. Kao igraču mi je sigurno ljepše igrati pred punijim tribinama i mislim da bi oni koje vole klub trebali dolaziti na utakmice tko god igrao na terenu, sjedio na klupi ili obnašao bilo koju drugu funkciju u klubu. Dinamo je, barem meni kao rođenom Zagrepčaninu, više od nogometa i kluba i trebao bi biti na prvom mjestu. Dinamo… Ne Rog, Schildenfeld, Sigali, Pjaca, Mamić, Krznar ili bilo tko drugi. Dinamo je veći od svih nas; barem meni jer su me tako učili i to je jednostavno u meni.

ZL: Ono što će posebno biti zanimljivo našim čitateljima, a većina ih to ne zna, jest da vi imate i zagorske korijene. Dolazite li u Zagorje, imate li kakvih zanimljivih anegdota iz Zagorja?

PJACA: Dobro ste informirani (smijeh, nap.a.) Imam zagorske korijene i ponosan sam na njih… Radi se o dijelu obitelji s mamine strane, točnije mojoj baki koja je iz Radobojskog Orehovca; djevojačko prezime joj je Valjavec tako da je možda poznajete (smijeh, nap.a.). Uvijek rado odem u taj kraj, a moram priznati da sam više išao dok sam bio mlađi jer sada zbog obaveza, utakmica, treninga i silnih putovanja zaista nemam previše slobodnog vremena.

ZL: Dinamov pomoćni trener Damir Krznar je također „naše zagorske gore list“. Kakvi su vaši dojmovi o njemu? Kakav je kao trener?

PJACA: O treneru Krznaru mogu stvarno reći samo najbolje. I to ne samo zato što je ovo intervju za Zagorski list pa znam da će vidjeti (smijeh, nap.a.) Ozbiljno… Radi se o sjajnom treneru koji ima nogomet "u malom prstu", zna apsolutno sve što se ima znati, obožava raditi i sjajno objašnjava, a njegove ljudske strane su još bolje. Mislim da sam time sve rekao… Zaista je izvrstan stručnjak i užitak je raditi s njim.

ZL: Vi inače dolazite is prave sportske obitelji. Vaš otac bio je prvak Jugoslavije u hrvanju, majka doprvakinja u judu... Bez obzira na te vaše  genetske predispozicije, koliki je utjecaj samog sportskog ozračja u obitelji na nečiju odluku da život podredi sportu? Vi, doduše, niste izabrali borilački sport poput njih, ali očito je da ste dobro izabrali...

PJACA: I ja mislim da sam dobro izabrao i moram priznati da sam zadovoljan (smijeh, nap.a.) Naravno da mi je puno pomogla što su roditelji bili sportaši pa su imali možda više razumijevanja i bolje razumjeli što se događa u karijeri sportaša nego da nisu, da to tako složim, "došli iz sporta". Sigurno ne bih danas bio tu gdje jesam da nisam imao podršku obitelji i na tome sam im zahvalan.

ZL: Ostavljate dojam skromnog mladića i pravog sportaša. Svojevremeno ste izjavili da vas novac ne zanima previše, te da ono što zaradite, većinom dajete roditeljima. Mijenja li slava, uspjeh i popularnost s vremenom čovjeka, povećava li mu apetite? Kako se vi nosite s tim?

PJACA: Još jednom hvala na komplimentima. Budemo mi češće radili intervjue (smijeh, nap.a.) Kaj se tiče novca naravno da svi rade za novac pa tako i ja, ali isto tako mi novac sigurno nije najvažnija stvar na svijetu. Niti blizu… Upravo zato sam siguran da me eventualni novac koji bi mogao zaraditi ne bude promijenio jer jednostavno nisam takav; tako su me učili roditelji i to se ne može promijeniti imao 50 ili 500 kuna u džepu. Mislim da je normalno da upravo roditeljima dajem novac jer su mi, kao prvo, roditelji, a onda i jer živim s njima. Što se tiče slave i uspjeha moram iskreno reći nisam baš tip koji "živi za crvene tepihe" i obožava svoje ime pročitati u novinama, ali bavim se nogometom, igram u Dinamu i za našu reprezentaciju i naravno da me ljudi zaustavljaju na cesti, slikaju se sa mnom i traže autogram. Taj dio mi se sviđa (smijeh, nap.a.) Iako mi je i dalje nekako neugodno, ali privikavam se… 

ZL: Od velikih liga, tzv. liga „petice“, koja vam je osobno najzanimljivija i u kojoj biste najrađe nastavili karijeru i zašto?

PJACA: Nisam išao tako daleko u razmišljanjima, moram priznati. Njemačka, Italija, Španjolska, Engleska… Sve su to zemlje sa sjajnim ligama, najvećim klubovima svijeta i fantastičnim igračima tako da gdje god budem jednoga dana igrao sigurno ću uživati. Iskreno, dok sam kao klinac igrao nogomet ne igralištu u kvartu svi smo "igrali u Dinamu". Svi smo govorili igrače koji su tada igrali kada bi zabili gol i najradije smo birali plavu majicu. Taj san mi se ostvario, imam privilegiju nositi dres Dinama, a na meni je raditi svaki dan da idem i dalje od toga.

ZL: I za kraj, naše čitateljice će zasigurno najviše zanimati vaš ljubavni život. Pa evo... kakva je situacije po tom pitanju?

PJACA: A taman sam malo prije rekao da ćemo češće raditi intervjue… Nisam znao da me čeka ovo pitanje (smijeh, nap.a.) Kaj da kažem? Situacija po tom pitanju, kak ste Vi složili, je da sam prije par mjeseci sam izašao iz nešto dulje veze. To je to…