Prethodni članak
Sljedeći članak

JEDNA OD PRVIH VETERINARKI U ZAGORJU: 'Redovito su me ljudi budili u ponoć, a jednu Novu godinu dočekala sam na teljenju krave'

Zagrebačka puca, zagorskih korijena po majci, završavajući studij na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, nije htjela raditi na selu. I sama priznaje kako je više svoj posao zamišljala sjedeći u nekom uredu, primjerice na institutu ili fakultetu, no sudbina ju je poslala u Zagorje

Gospođo doktor dojdite pomoći, krava se teli, gospođo doktorice, puno hvala na svemu, riječi su kojih se umirovljena veterinarka Nevenka Mutak – Palčec naslušala za vrijeme svog radnog vijeka, radeći kao veterinarka u istočnom dijelu Krapinsko – zagorske županije, od Hrašćine, Belca, Zlatara, Lobora, Mača do Mihovljana. Rođena zagrebačka puca, zagorskih korijena po majci, završavajući studij na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, nije htjela raditi na selu. I sama priznaje kako je svoj posao više zamišljala sjedeći u nekom uredu, primjerice na institutu ili fakultetu, no sudbina ju je poslala u Zagorje, na selo gdje je provela cijeli svoj radni vijek i naposljetku otišla u zasluženu mirovinu.

Privremeni posao na selu

-Imala sam dvije prijateljice s kojima sam bila nerazdvojna i tako smo mi nakon završene gimnazije odlučile sve tri upisati veterinu. No, kolegice su se nakon prve godine predomislile i prebacile na medicinu, jedino sam ja odlučila ostati do kraja i postati veterinarka. Diplomirala sam 1968. godine, i na promociji sam bila jedina žena koja je te godine primila diplomu veterinarke. I sjećam se da sam dobila jako veliki aplauz. Tada su veterinari uglavnom bili muškarci – prisjetila se Nevenka, kojoj je studiranje na veterini bilo najljepše razdoblje u životu. No, kako nakon studija nije mogla naći posao u Zagrebu, odlučila je privrememo ipak potražiti posao na selu. To privremeno ostalo je zauvijek. Nevenka je prve radne dane provela u ambulanti u Hrašćini i bila je prva žena veterinarka u tadašnjoj Veterinarskoj stanici Zlatar Bistrica.

'Svi su došli vidjeti prvu veterinarku'

– Sjećam se da mi je tog prvog dana jako puno ljudi dolazilo u ambulantu, pa sam pitala tehničara da kaj uvijek toliko ljudi dolazi. On se počel smijati i rekel je; Ma ne, danas su došli vidjeti kak izgleda ta doktorica veterinarka – smije se Nevenka, prisjećajući se tih prvih radnih dana u Hrašćini – Trgovišću gdje je provela svega nekoliko mjeseci. Nakon toga je počela raditi u Zlataru, gdje je bilo dosta naporno jer je obilazila punktove u Loboru, Petrovoj Gori, Peršavesi, Maču. Točno u podne je morala biti na punktu u Belcu, a na povratku u Donjoj Batini. - U ono vrijeme bilo je jako puno životinja, ljudi su živjeli od blaga i dolazili na punktove sa životinjama radi umjetnog osjemenjivanja, izdavanja lijekova i sl. Najteže je bilo zimi kad sam morala ići na teren, a padal je snijeg. Često su me znali i izvlačiti iz zapuha - kaže Nevenka. Nakon Zlatara 1970. godine zaposlila se kao upravitelj veterinarske ambulante u Mihovljanu, naslijedivši svog dobrog kolegu, dr. Vladimira Hahna. Dobrodošlicu u Mihovljan joj je tada priredio prvi mihovljanski liječnik, dr. Ivan Turek jer u Mihovljanu nikada nije bila, niti je ikoga poznavala. Stan u kojem je živjela bio je odmah iznad ambulante. S malim životinjama tada se skoro uopće nije radilo, već samo s kravama, konjima i svinjama.

Buđenje u ponoć

- Najviše su se osjemenjivale krave, liječila upala vimena, kolike konjima.... Ceste su bile neasfaltirane, nije bilo mobitela ni telefona. Jedini telefon bio je u pošti i dok je poštar bio na radnom mjestu znao me spojiti s ljudima, a kad pošta više nije radila, znali su mi ljudi dolaziti pješke u veterinarsku. Često su me i budili. Kad sam navečer legla, nisam znala nikad da li budem tu noć u miru prespavala. Redovito su me budili. A kad bi se znala iza ponoći vratiti s terena, već bi me netko drugi čekal – ispričala je Nevenka, koja je jednom tako i Novu godinu dočekala na teljenju krave. - Jednom sam tako imala intervenciju baš na Staru godinu. Bilo je već blizu ponoći. Obavimo teljenje i sve prođe u najboljem redu, gazda presretan i veli mi: Sad nejdete nikad, tu budete ostali i bumo lijepo proslavili Novu godinu. A kaj ćete, malo sam morala ostati. Krave se obično tele preko noći, pa me tako isto susjeda na brijegu znala zvati i reći: Dojdite hitno, umrla bum od straha. Samo da ste z nami. Iako bi se možda kravica otelila i sama – prisjeća se dogodovština naša sugovornica.

Bijela kuta, gumene čižme, duge rukavice, torba...

U međuvremenu je osnovala i obitelj, rodila dva sina. Na porodiljnom je bila svega 6 mjeseci, takav je, rekla je, onda bio zakon, pa je prvog sina nekad morala voziti i sobom na teren. Supruga je upoznala u Mihovljanu kamo je hodao u posjet k djedu, iako joj je u Zagrebu, bio praktički susjed. Bijela kuta, gumene čižme, duge rukavice, torba u kojoj su bili stetoskop, toplomjer, šprica, antibiotici..., uvijek su bili uz nju, sve do 2000. godine kada je otišla u mirovinu. Već se tih zadnjih godina rada osjetio taj pad broja stoke. – Umjesto da ova naša država i politika osmisle da se ta zemljišta stave u funkciju i da ljudi mogu opet od zemlje živjeti, kao nekada, oni šalju opomene i kazne – ljuti se Nevenka na ove kazne koje se šalju za napuštena i neobrađena zemljišta, a koja sa suprugom mirne umirovljeničke dane živi u Mihovljanu, s ljubimcem, lovačkim psom Akijem.

Još članaka iz "Vijesti"

Facebook

Mokri su i skliski kolnici mjestimice u Gorskom kotaru, Lici, Dalmaciji i središnjoj Hrvatskoj. Zbog niskih temperatura tijekom noći moguća je poledica, osobito na mostovima i nadvožnjacima u unutrašnjosti. Magla smanjuje vidljivost i uspor...

 
iz valute
u valutu

Tečajna lista služi isključivo u informativne svrhe i podliježe promjeni bez prethodne najave. Zagorje.com ne može jamčiti točnost tečajne liste koju koristi konverter. Prije provođenja stvarnih transakcija potrebno je provjeriti trenutni tečaj kod službene ustanove. Tečajna lista dohvaćena je prema online podacima Hrvatske narodne banke.

mojtv.hr - kompletan tv program