Prethodni članak
Sljedeći članak

Dnevnik tate Bena: Zima

Nekak baš nisam pri volji ovo pisati. Jednostavno se nemrem prijeti laptopa i početi pisati. Skoro sve zanimljive teme sam več potrošil. Ne volim se ponavljati i pisati o istome. Najrajši i ne bi nič napisal. No, postoje dva razloga zbog kojih ipak kak god da mi se ne piše ipak pišem


Nekak baš nisam pri volji ovo pisati. Jednostavno se nemrem prijeti laptopa i početi pisati. Skoro sve zanimljive teme sam več potrošil. Ne volim se ponavljati i pisati o istome. Najrajši i ne bi nič napisal. No, postoje dva razloga zbog kojih ipak kak god da mi se ne piše ipak pišem.

Prvi razlog ste svi vi teri ovo čitate. Kaj bi vi sad čitali da ja nisam ovo napisal? Najvjerojatnije nekaj drugo. A drugi razlog je taj kaj mi se ljepo vidi kad se na kraju meseca poveča stanje na mojem žiro računu.

Nakon raznih nagađanja i govora bude, ne bude ipak su ovi kaj su još uvijek vlast rekli da su osigurali peneze za božičnicu. Za nas koji delamo za državu. Mnogi budeju dobili božičnicu, ali ima i onih teri nebudeju. Pa smo se jen dan u razgovoru malo i toga dotaknuli. Te tko isplačuje božičnice, a gdo ne. I kolke jesu ak ih ima. Da bi na kraju zaključili da sve zapravo ovisi o milosti gazdinoj. I o tome kolko drži do svojih ljudi, a kolko je s druge strane težak za dati ljudima ne samo božičnicu nego čak i normalnu plaču. Normalno da se prilike razlikuju od firme do firme, ali uvelike neke stvari ovise i o tome s čim se koja firma bavi. Pa na primjer banke skoro sve isplačuju božičnice i to u dosta dobrim iznosima. Lako njima kad se na njih kriza slabo lovi. Če im opadne zarade povečaju kamate i tu razliku si naplate od jadnog naroda teri je moral zdiči kredit.

Među mnogima kaj se plačeju kak im je teško su i trgovci. Pa mi nije jasno kak jednima je teško, a drugima nije. Po nekim dučanima trgovci (sad mislim na one teri delaju h dučanima) imaju mizerne plače, a eventualnu božičnicu dobiju malo h kešu, a malo h bonovima tere moreju iskoristiti h dučanu gde delaju. Ali ima i dučana gde su velike plače i gde je božičnica među najvekšima. I onda ne razmem kak nešči more, a drugi ne. Nije niti rijetko za videti da oni teri dajeju male plače i mizerne božičnice ili nič od toga imaju podosta nekretnina, a svako malo voziju neki drugi bjesni auto.

Evo, nakon dugog čekanja opal je i snjeg. Ak se to uopče more reči da je opal. Samo se malo pokazal. Dobro da nije praf opal jer nisam bil pri volji slobodnu subotu provesti s lopatom. Jer znam da i ove godine cestu ispred svoje hiže moram čistiti sam. Ili uz pomoč kojeg suseda. Jednostavno ne vjerujem da se bu ove godine nekaj zmenilo u odnosu na prijašnje. Još moram i prejti soli kupiti kaj bum imel s čim cestu posipati nakon kaj ju počistim. Znam da sam na početku teksta napisal da se ne volim ponavljati, ali kad je riječ o ulici gde živim, o željeznici i o telekomunikacijskoj firmi jednostavno moram svako malo nekaj napisati jer mi svako malo zdigneju i ovak visoki tlak. Sreča da mi je doktor prepisal dosta jake tablete za tlak.

I za kraj sam nekaj primjetil. Zima se počela držati kalendara. Evo zahladilo je, snjeg se počel prikazivati, a evo kalendarski je zima tu. znači sve u svoje vrijeme.

Još članaka iz "Vijesti"

Facebook