Prethodni članak
Sljedeći članak

VIDEO: Zagorska zlatna šaka, boksački prvak Jugoslavije, s 89 godina 'biciklira' 30 km dnevno

Zdravko Vuzem iz Krapinskih Toplica, bivši boksački prvak Jugoslavije, unatoč što je ušao u devedesetu godinu života, još uvijek je u dobroj formi. Svakog dana biciklom prijeđe i po tridesetak kilometara, a prije dvadesetak godina pobijedio je i rak gušterače

Tek rijetki pratitelji sportske povijesti znaju da je u Krapinskim Toplicama rođen jedan od vrhunskih boksača, nekadašnji prvak Jugoslavije u teškoj kategoriji, Zdravko Vuzem, koji se, odlaskom u mirovinu, devedesetih godina prošlog stoljeća, ponovo vratio u svoje rodno mjesto, gdje i danas živi u svojoj devedesetoj godini života. -Moj otac je nekad u Krapinskim Toplicama imao gostionu i mesnicu, tu kod sadašnjeg hotela, a isto tako imao je gostionicu i mesnicu u Tuhlju. Nažalost, 1933. godine ga je vozio taksi, bila je prometna nesreća i poginuo je. Ja sam tada imao pet godina, takoreći, nisam ga pravo ni upoznao. No, čitavo vrijeme sam bio vezan uz Krapinske Toplice. Tu sam završio pučku školu i otišao u Zagreb na naukovanje za bricu, ali to mi se nije sviđalo pa sam se vratio doma. Tad sam krenuo za mesara, ali ni to me nije baš interesiralo – ispričao nam je Vuzem.

Ratno vrijeme

Naukovanje je prekinuo zbog rata, jer su ga 1942. godine tadašnje vlasti Nezavisne države Hrvatske regrutirale u ustašku vojsku u kojoj je bio sve do kraja rata. -Nakon oslobođenja sam završio u logoru. Najprije u Pregradi, zatim u Krapini, Lepoglavi i na kraju u Prečkom, odakle sam pobjegao i 1945. godine vratio sam se u Krapinske Toplice. Tu nisam imao od čega živjeti pa sam opet otišao u Zagreb, izučio zanat i poslije počeo boksati. A što se tiče ovih logora u kojima sam bio, nisu to bili klasični logori, nego me je jedan partizan, koji je bio komesar za čitavu Zagorje, dao zatvoriti i pitao me zašto sam bio u Ustašama. A što sam mogao? Bio sam mladi momak, dečko, uzeli su me – prisjeća se Zdravko Vuzem svog ratnog i poslijeratnog puta.

Susret s boksom

Upravo u to poslijeratno vrijeme počelo je i njegovo ozbiljno bavljenje boksačkim sportom, u kojem je vrlo brzo postao jedan od najboljih. -Kad sam 1947. godine bio naučnik u Zagrebu, počeo sam boksati u tadašnjem zagrebačkom Boksačkom klubu Lokomotiva. Nakon toga sam 1948. godine otišao u armiju na tri godine. Kad sam se vratio, 1951. godine, počeo sam se još aktivnije baviti boksom, postao sam prvak kluba i tada sam išao na turneju po Nizozemskoj, Finskoj, Norveškoj i Švedskoj. Prvak Grada Zagreba postao sam 1952. godine, a kasnije sam osvajao titule i na prvenstvima Hrvatske i Jugoslavije. Svoj 250. nastup za Lokomotivu sam slavio u Zagrebu protiv Boksačkog kluba Kragujevac u teškoj kategoriji. Moj protivnik je imao 147 kilograma, a ja samo 73. Morao sam nabiti kilažu da dođem na preko 81 kilogram, kako bi mogao nastupati. I tada sam pobijedio i to je bilo veliko moje slavlje. Postao sam prvak Jugoslavije u teškoj kategoriji i internacionalni majstor, priznat u svijetu. Prošao sam sve države i boksao po mnogim gradovima – ispričao nam je Vuzem o svojim sportskim uspjesima.

Ugovor s Nijemcima

Njegova karijera nije se zaustavila na boksanju za zagrebačku Lokomotivu, već je ostvario i zavidne europske rezultate. -Potpisao sam 1958. godine trogodišnji ugovor sa Stuttgartom i otišao u Njemačku. Tamo sam ostao deset godina, tijekom kojih sam boksao za tri različita kluba u teškoj kategoriji. Tamo sam se i oženio sa Njemicom, s kojom sam i danas u braku i to već više od 55 godina. Ona više živi u Stuttgartu, jer joj više paše među njenim ljudima, majka joj je još živa i braća, a ja više volim svoje rodno mjesto i tu želim ostati. Ne znam koliko još dugo, sad imam 89 godina. Bit će kako je dragi Bog odredio – govori nam vedri i vitalni bivši šampion.

Pobijedio i rak

Inače, tadašnji boksački prvaci i nisu baš mogli živjeti od sporta, već je Zdravko morao raditi i druge poslove. Uglavnom su to bili poslovi osiguranja štićenih osoba tadašnje države, a dugi niz godina bio je i osobni vozač generalnog direktora Jugoslavenskih željeznica. –U mirovinu sam otišao 1990. godine i tada sam se vratio u Krapinske Toplice, gdje sam imao stan. Kako sam obolio od raka gušterače, ovdje sam ga i izliječio. Liječnici u Njemačkoj rekli su mi 1998. godine da će to biti kraj mog života. No, ja sam odmah došao u Krapinske Toplice, počeo jesti drugu hranu, drugo piće, promijenio način života i na kraju sam se izliječio i još danas živim – ispričao nam je svoju ispovijest Vuzem, koji i u svojoj devedesetoj godini života živi, koliko mu to okolnosti dopuštaju, sportskim načinom života.

Život ide

Naime, iako je strastveni pušač koji zna popušiti i po dvije kutije cigareta dnevno, Vuzem svaki dan biciklom prijeđe i po trideset kilometara. -Bavim se sportom koliko mogu. Vozim bicikl, plivam, vježbam, gimnasticiram. No, današnji boks i ostale sportove slabo pratim. Niti me nešto posebno ne interesira, niti imam vremena. Radije to vrijeme provedem baveći se sobom i svojim životom. Družim se sa svojim prijateljima, ponekad malo kartamo i eto, život ide – rekao nam je Zdravko Vuzem, nekadašnja 'zagorska zlatna šaka'.

Još članaka iz "Sport"

Facebook

Opreznije treba voziti autocestom A3 Bregana-Lipovac između čvorova Kutina i Novska, zbog opasnosti od naleta na divljač. Za sve skupine vozila otvorene su: -autocesta A1 Zagreb-Split-Ploče (vozi se uz ograničenje brzine od 40 km/h između južn...

 
iz valute
u valutu

Tečajna lista služi isključivo u informativne svrhe i podliježe promjeni bez prethodne najave. Zagorje.com ne može jamčiti točnost tečajne liste koju koristi konverter. Prije provođenja stvarnih transakcija potrebno je provjeriti trenutni tečaj kod službene ustanove. Tečajna lista dohvaćena je prema online podacima Hrvatske narodne banke.

mojtv.hr - kompletan tv program