Prethodni članak
Sljedeći članak

Nick: Sarma mi se u Zagorju nikako nije dopala, ali oduševili su me ljudi koji su me prihvatili kao svojeg

Nick Tomsick, 25 – godišnji košarkaš Zaboka, rodom iz Amerike, u Zagorju se jako dobro udomaćio. Osim što je zabilježio nekoliko odličnih nastupa u zabočkom dresu, Nick je u Zaboku pronašao prijatelje s kojima će, kako je rekao, ostati u kontaktu i kada ode


Košarkaški klub Zabok već se godinama natječe u prvoj hrvatskoj ligi. Kroz klub su kroz nekoliko godina prošli brojni igrači koji su danas priznata imena u svijetu košarke poput Chrisa Warrena, Luke Žorića i Ive Ivanova. Ove je sezone u redovima Zaboka ponovno zaigrao stranac, 25 – godišnji Amerikanac Nick Tomsick. Osim što je odigrao nekoliko odličnih utakmica, Nick je u Zaboku stekao prijatelje s kojima se redovito druži i koji ga svi odreda opisuju samo epitetima. S 25 – godišnjim košarkašem hrvatskih korijena popričali smo o počecima njegove košarkaške karijere, ali i o tome kako se snašao u Zagorju gdje, kako sam kaže, istinski uživa.


ZL: Nick, kada si uopće počeo igrati košarku i kada si shvatio da je to ono čime se želiš baviti?
Nick: Počeo sam igrati košarku kada je imao četiri godine i mrzio sam je na početku. Bio sam ljut na mamu kada me je prvi put odvela na trening, no mama je bila uporna i nakraju sam košarku zavolio. Mislim da nikad u životu neću biti zahvalniji mami za nešto više nego što sam joj zahvalan što je bila uporna u nastojanjima da zaigram košarku. Već s osam godina bio sam poprilično dobar u košarci i jako sam je zavolio. U Americi do početka srednje škole moraš izabrati kojim se sportom želiš baviti. Ja sam se dvoumio između baseballa i košarke, no odlučio sam se za košarku i svo svoje vrijeme posvetio sam tom sportu.


ZL: Gdje si igrao prije nego što si došao u Zabok? Kako si uopće stupio u kontakt sa zabočkim košarkaškim prvoligašem?
Nick: Prije nego sam došao u Zaboka, igrao sam u njemačkom klubu BBG Gerford. Tamo sam igrao godinu dana i stekao sam odlično iskustvo. Prije toga igrao sam na koledžu u Nebraski dvije godine te dvije godine na koledžu u Coloradu. Sa Zabokom me povezao menadžer Charile Mandic iz Splita. Inače, imam i hrvatsko državljanstvo.


ZL: Kako to da imaš i hrvatsko državljanstvo?
Nick: Moja mama ima hrvatske korijene. Baka mi je iz jednog malog mjesta kod Zadra, pa je moja mama postala hrvatska građanka, tako da sam i ja zatražio državljanstvo i dobio ga.


ZL: Nedavno su ti u Hrvatskoj bili i roditelji, majka Chris i otac Troy. Kako im se svidjelo u Hrvatskoj?
Nick: Roditelji su uživali u Hrvatskoj, a pogotovo u Zagorju. Puno smo se družili, dolazili su na utakmice i zaista nam je bilo lijepo. Drago mi je što su bili ovdje baš kada smo pobijedili Zadar. I moja mama i moj tata odrasli su u malim gradovima pa im se svidjelo u Zaboku. Uspjeli su obići i neke kulturne znamenitosti, a otišli su i u Dalmaciju. Ovo im je bio drugi put da su u Hrvatskoj.


ZL: Rekao si da se roditeljima svidio Zabok jer su odrasli u malim gradovima. Kako se tebi svidio? Jesi li stekao prijatelje ovdje?

Nick: Kada sam došao bilo mi je malo čudno jer Phoenix Metropolitan Area od kuda dolazim ima oko 4 milijuna stanovnika što je veličina cijele Hrvatske. Isto tako, Hrvatska se kulturološki dosta razlikuje od Amerike pa mi je na početku bilo neobično, ali onda sam upoznao brojne prijatelje s kojima se se sada redovito družim i za koje znam da ću s njima ostati u kontaktu i kada odem odavde. Odlično su me prihvatili. Na početku su bili jako znatiželjni. Ispitivali su me o Americi, kako to da sam došao i sl. Danas su oni moji veliki prijatelji i kada imam vremena izlazimo u kafiće poput High Life-a ili Queena.

ZL: Kako ti se svidjela naša zagorska hrana? Ima nešto što si kušao i posebno ti se dopalo?
Nick: Nikako mi se nije dopala sarma. Nikako. (smijeh). Moram priznati da mi se sviđa hrana u Punktu, a posebno kako pripremaju lignje koje su me oduševile. Obožavam i gulaš. Inače, jako volim jesti meso pa mi je ovdje hrana odlična.

ZL: Imaš li neki ritual prije same utakmice?
Nick: Užasno sam praznovjeran. Nemam neki posebni ritual prije utakmica, ali ako sam na dan utakmice obukao potkošulju koju nisam nikad do tad i ako sam igrao loše, sigurno ju više nikad neću obući. (smijeh)

ZL: Još je ostalo nekoliko utakmica u ovoj sezoni, nakon čega se vraćaš u Ameriku. Bi li volio ponovno zaigrati u zabočkom dresu?
Nick: Zabok je za mene uistinu odličan klub i vrlo bi se rado vratio kada bih imao mogućnost. Dobio sam priliku igrati u najviše rangu hrvatske košarkaške lige. Naravno, svakom je igraču cilj igrati što više i što bolje, ali zasada još uvijek nemam planove za drugu sezonu. Želim još ovih nekoliko utakmica u Zaboku odigrati najbolje što mogu.

Još članaka iz "Sport"

Facebook