Prethodni članak
Sljedeći članak

ZAGORSKI LOVAC NA POSKOKE: 'Da Imunološki opet počne proizvoditi serume, opet bi ih lovio'

Kod nas u Zagorju obitavaju tri vrste zmija otrovnica; poskok, riđovka i planinski žutokrug. Serume protiv njihovog otrova proizvodio je Imunološki zavod, koji se novom proizvodnjom ne bavi već pet godina. U medijima se piše kako je prodano posljednjih 500 doza antiseruma protiv pet vrsta zmija otrovnica te da im rok trajanja istječe u studenome 2018. Iako se većina ljudi na spomen zmija grozi, osjeća strah ili nelagodu, Mario Klarić iz Mihovljana je to gledao isključivo kao posao. Gumene čižm


Posljednji slučaj ugriza zmije otrovnice u Zagorju, i to poskoka, dogodio se prošlog ljeta u Mihovljanu. Marijana Klarića (68) poskok je ugrizao u vinogradu. Marijan je špricao u trsju, a preko puta ceste na ogradu je stavio vestu. U međuvremenu se poskok zavukao ispod veste i kad je Marijan uzimao vestu poskok ga je ugrizao malo iznad dlana, u zapešće. Iako je osjetio slabost, sjeo je na traktor jureći po pomoć, zbog čega je doživio i prometnu nezgodu. Dobio je antiserum i uspio se spasiti, iako, kaže nam danas, da su posljedice ostale. Izgubio je 17 kilograma, ima problema s probavom i nema apetita, zbog čega često boravi kod liječnika. Županijski centar 112 Krapina proteklog je mjeseca zabilježio četiri dojave građana o zmijama.

Kapitalci

Kod nas u Hrvatskoj obitavaju tri vrste zmija otrovnica; poskok, riđovka i planinski žutokrug. Serume protiv njihovog otrova proizvodio je Imunološki zavod, koji se novom proizvodnjom ne bavi već pet godina. U medijima se piše kako je prodano posljednjih 500 doza antiseruma protiv pet vrsta zmija otrovnica te da im rok trajanja istječe u studenome 2018. Dakle, troše se i posljednje doze antiseruma pa je pitanje otkud ćemo nabavljati protuotrov. Nekada je Imunološki radio punom parom, ispričao nam je 46 – godišnji Mihovljančan Mario Klarić koji je za tu zdravstvenu ustanovu koja je slovila da proizvodi jedan od najboljih na svijetu antitoksina za otrov europskih zmija lovio zagorske poskoke. Njega je u taj opasan posao uveo otac koji je također lovio poskoke za Imunološki zavod. – Jednom mi je otac rekao odi sa mnom, iako sam se na početku bojao, ispalo je da sam ih ulovio više nego tata pa mi je rekao: Tebi to ide bolje nego meni. I tako je počelo. Znali smo ih otac i ja uloviti oko 150 mjesečno. Plaćali su nam po komadu tadašnjih 10 maraka, ali su morali biti veći od pola metra i imati jaku glavu jer tada u sebi imaju i više otrova. One manje su nam vraćali, a mi smo ih morali vraćati u prirodu – prisjetio se Klarić tog razdoblja, istaknuvši da su mu u Imunuloškom rekli da su iz Zagorja poskoci najjači, tzv. kapitalci.

Djevojka mu spasila život

Iako se većina ljudi na spomen zmija grozi, osjeća strah ili nelagodu, Mario je to gledao isključivo kao posao. Gumene čižme i velika pinceta domaće izrade i jedna vreća bili su mu glavno sredstvo u lovu na poskoke. Tim poslom bavio se desetak godina. Jednom ga je poskok i ugrizao i to isključivo, rekao je, zbog njegove nepažnje. – Već sam dugo radio taj posao, pa sam se bio i opustio. Prije lova na zmije, išao sam u posjet djevojci u Golubovec. Djevojka je izrazila želju da ide sa mnom. Naposljetku dobro da je išla jer mi je spasila život - ispričao je. I dok je ona čekala u automobilu, Mario je krenuo na posao. Odmaknuo je stari poklopac od motora automobila i unutra našao tri komada. Stao je na jednog poskoka, ispalo je da je bila to bređa zmija, koja ga je uspjela ugriznuti jednim zubom u pukotinu čizme.

– Da sam imao ispod čarapu, nema šanse, ali imao sam bosu nogu i stare čižme. Kad me ugrizla osjetio sam kao da su me upiknuli crveni mravi. Uspio sam doći do auta i reći djevojci da me ugrizel poskok, na što se ona nasmijala, misleći da se šalim. I za par trenutaka ja sam pao u nesvijest – ispričao je Klarić. Ugriz poskoka jedva je preživio. – Izgleda da sam alergičan na zmije. Rekao mi je doktor u Varaždinu da kad me drugi put ugrize da mi ne bude tako loše, a treći put skoro niš – našalio se Mario, iako su tada prognoze bile da će ostati nepokretan ili da neće preživjeti.

Svakodnevni lov

Najviše poskoka ulovio je na području Radoboja, Jesenja, Golubovca... U lov je išao svaki dan. – U lov na zmije išlo se ujutro kad je rosa ili predvečer. I to od travnja kada se one počinju pariti jer ih je tada bilo najviše na okupu pa do jeseni – istaknuo je. Poslije ugriza poskoka nije više ni radio za Imunološki već za prof. Zorana Tadića sa zagrebačkog Prirodoslovno – matematičkog fakulteta. Danas se više time ne bavi. - Sada imam i malo tremu. Prije nikad nisam. Bil sam sretan kad sam ga videl. Oni vam neće ništa jedino ako ih ugroziš, no da se Imunološki ponovno oformi i ako bi bili dobri novci, ponovno bi ih lovio, zašto ne – kaže Mario. Prisjetio se i jedne anegdote. – Lovio sam poskoke na području Bednje i Lepoglave i kad sam se vraćao kroz šumu sreo sam jednu gospođu koja je brala gljive. Ja sam u torbi nosil poskoke. Bilo ih je par komada. Pita ona mene, jel ima kaj. Ja velim: Ima. Pita ona dalje; E su lijepi? Velim: Jesu lijepi. Ona pita jel može vidjeti. Ja joj pokažem, ona pogleda i zanijemi. Nije rekla niš. Ja sam otišel, a ona je i dalje gore stajala u šoku. Mislil sam si, jaooo, pa kaj sam to napravil sirotoj ženi – ispričao je Klarić, koji nije jedini 'krotitelj' zmija' u mihovljanskom kraju. Davno prije zmije je lovio Zvonko Vujaković iz Frkuljevca Mihovljanskog. On je zmije lovio 60-ih godina prošlog stoljeća, preparirao ih, proučavao i isprobavao djelovanje zmijskog otrova. Tih je godina održavao i predavanja po školama i to diljem bivše Jugoslavije, a priča se da je preživio par ugriza poskoka.

Još članaka iz "Mihovljan"

Facebook