Prethodni članak
Sljedeći članak

''U Krapini sam našla čak dvije djeteline sa četiri lista tako da vjerujem da je to moj sretan grad''

Glumica Ana Vilenica ove godine po prvi puta gostuje na GFUK – u te će, zajedno s ekipom HIT teatra, predstavu ''Metoda za brak'' predstaviti kroz GFUK i po Zagorju, u Humu na Sutli, Klanjcu, Mihovljanu, Pregradi, Konjščini, Mokricama, Svetom Iliji i Brdovcu


ZL: Nije prvi puta da ste u Krapini, ovaj put u suradnji s GFUK – om. Kako Vi vidite taj festival?

Vilenica: Istina, nije prvi put da sam u Krapini, ali prvi put nastupam na GFUK - u. Kad mi je kolegica i, kako je zovemo od milja, šefica Matea Elezović, inače umjetnička ravnateljica HIT Teatra, najavila odlazak nisam se uopće nadala tolikom odazivu publike. Mislim da je sjajno koliki interes vlada u vašem kraju za kazalište i to je zasigurno zasluga tradicije GFUK-a. Radujem se prilici i jedva čekam da vaša publika vidi našu predstavu.

ZL: Kako ste doživjeli zagorsku publiku do sada i samo Zagorje?

Vilenica: Meni je do sada uvijek bilo lijepo igrati u tom kraju. A Zagorje mi je prekrasno, pitoreskno s onim lijepim brežuljcima i pitomom prirodom. Da ne govorim kako se fino klopa tamo. Ali evo i jedna mala i možda nebitna uspomena za mene. Prije no što ću odigrati jednu predstavu, ja sam u Krapini našla čak dvije djeteline sa četiri lista. Prvi i vjerojatno zadnji put u životu. Pa volim vjerovati da je to moj sretan grad.

Iz predstave 'Duet za jednoga', foto Marko Ercegović

ZL: Ove godine na GFUK – u gostujete s komedijom ''Metoda za brak''. Što od predstave može očekivati publika?

Vilenica: Smijeh i uistinu dobru zabavu. Predstava je prezabavna i otkačena na svoj način. Gdje god sam je dosada igrala reakcije su bile sjajne. Moram napomenuti da sam u toj predstavi alternacija Petri Težak koja je postavila sjajno ulogu psihijatrice koju igram, a ja sam u nju samo trebala uskočiti i guštati je.

ZL Lani se puno pričalo o predstavi ''Duet za jednog'', kroz koju ste podizali svijest o osobama oboljelima od multiple skleroze. Kako je predstava nastala? Kako ste Vi osobno doživjeli taj projekt, kakve su bile povratne informacije? Koliko ste i kako tim projektom, odnosno predstavom uspjeli pomoći oboljelima od MS - a?

Vilenica: Da. Prestava je nastala tako što sam se ja zaljubila u taj tekst koji mi je sugerirala kolegica Danira Govic, glumica, a potom sam skupljala nekoliko godina hrabrost da je postavim. Velika je odgovornost biti nositelj projekta, jer se zapravo ne možeš sakriti iza ničega. U procesu rada susrela sam se s oboljelima i oni su mi uistinu pomogli da izgradim ulogu i dam najbolje što mogu. Ti ljudi su i dalje u mom životu. I ja sam na tome zahvalna. Vjerujem da smo projektom stvarno podignuli svijest ljudi o toj bolesti, nekako počelo se o njoj više pričati i ja sam naravno sretna ako sam tome mogla pridonijeti. I danas je igramo u Zagrebu u CM Ribnjak, te vrlo blisko surađujemo s MSWalk Timom kojem sam zahvalna jer pokušavaju predstavu plasirati gdje god mogu. Ponosna sam na tu predstavu i projekt u cjelini.

ZL Vi ste kazališna, televizijska i filmska glumica. U kojem se formatu najviše nalazite i u kakvim ulogama? Kakve projekte najradije radite?

Vilenica: Ja sam valjda kao pčelica. Idem od cvijeta do cvijeta. Neko vrijeme snimam pa se zaželim kazališta, onda igram u kazalištu pa se zaželim da sama nešto kreativno napravim. Imam veliku potrebu za promjenama koje me hrane i održavaju kreativnom, mislim. Imam potrebu i za slobodom. Osobno mislim da sam baš ovladala kazalištem, ali s druge strane ja sam još na Akademiji u Sarajevu davne 2000. imala svoju prvu pravu profesionalnu predstavu, a od tada sam imala prilike glumiti u najrazličitijim žanrovima, kazališnim pristupima, performasima, surađivala sam s brojnim zaista vrhunskim ljudima, glumcima i redateljima i od svakog sam ukrala neko znanje. I dalje to radim, volim učiti. Televizija me je isto tako često ''zvala sebi'', zapravo mislim da sam se najmanje realizirala na filmu, ali vjerujem da sve dođe u svoje vrijeme. Imam i producentskih ambicija, pa sam odlučila, u konačnici i sama sebi stvoriti priliku. Voljela bih baš ovladati filmskom glumom. Vidim je kao izazov trenutno.

Iz privatnog albuma

ZL Na kojim sve projektima radite? Bavite li se još nečime osim glumom?

Vilenica: Bavim se i predavanjem od ove godine na sveučilištu VERN i taj rad s mladim ljudima u kojem mogu podijeliti znanje koje sam stekla me jako ispunjava. Također, kao što sam rekla, aktivnije sam ušla u produkciju. Radim i na dokumentarcu o MS koji sam započela raditi nekako paralelno s radom na predstavi. Možda je najbolje reći, tip sam osobe, ako i nemam posla, ja ću ga izmisliti.

ZL Iako živite u Zagrebu, iz Rijeke ste. Gdje ste proveli uskrsne blagdane? Jesu li vezani uz obitelj i kakva je tradicija u vašoj obitelji?

Vilenica: Išli smo u Rijeku. Svake godine različito. Nekad imamo potrebu biti sami nas troje, volimo putovati. Prošli Uskrs smo proveli na putu u Pariz i London, jer je moj Duje zaljubljenik u Eiffelov toranj i uopće u tornjeve, nebodere, velike konstrukcije. Ove godine nam je potrebniji mir i ''mamina spiza'', pa smo bili u Rijeci, malo na morskom zraku.

Iz nove predstave 'Julijin balkon' HIT Teatra

Još članaka iz "Krapina"

Facebook