Prethodni članak
Sljedeći članak

'Bila nam je prava poslastica završiti tjedan koncertom u dvorcu Oršić'

Grupa Pavel nastupila je u Gornjoj Stubici, na otvorenoj pozornici manifestacije Ljeto u dvorcu Oršić, što nam je bio povod za razgovor s Antoniom i Aljošom o budućim planovima, kada stiže prinova u obitelj Šerić te kakav utisak na njih ostavlja Zagorje


ZL: Niste nam baš dosad bili česti gosti u Zagorju, dobrodošli, drago nam je, a i publici koja se okupila u velikom broju, da ste došli i da vas konačno slušamo uživo.

ALJOŠA: Počašćeni smo da su nas pozvali iz Turističke zajednice i čast nam je svirati na ovakvom prekrasnom mjestu. Inače, da ima tunel bili bismo ovdje često za 10 minuta!

ANTONIA: Došli smo i danas u zadnji tren, jer smo morali Lunu kod šogorice i šogora odvesti. Zapravo smo vozeći se uživali u krajoliku, ovo podneblje smiruje, čim smo tu lijepo nam je i klima nam je lijepa bila, dan nije pretopao, za razliku od zagrebačkog koji je bio vruć. Ovdje je jedan lijepi osjećaj, za petak navečer, za završiti tjedan i nama je poslastica. Jako volimo muzicirati u lijepim ambijentima, zato smo bili presretni kad su nas pozvali u dvorac Oršić.

ZL: Koliko vam je zbog pandemije falilo nastupati pred publikom?

ALJOŠA: Falili su nam koncerti!

ANTONIA: Mislim da smo to tek sad skužili, kad smo odsvirali par koncerata, kako je lijepo imati publiku i pjevati  ljudima koji su tolko željni čuti našu glazbu. I mi smo se osjećali lijepo, željeno, voljeno, uživali smo. Nedostajale su nam i probe, putovanja kombijem, koje često kritiziramo, naporno je to, ali sada nam je i to falilo, pa smo napokon uživali i u toj vožnji i druženju, svim tim nekim stvarima koje smo uzimali zdravo za gotovo, sad ih više cijenimo.

ALJOŠA: Stvarno sam od cijelog tog putovanja najviše mrzio kombi i tonske probe. Međutim evo kad smo prije par mjeseci imali tonsku probu, imao sam osmijeh od uha do uha! Nedostajale su nam te neke stvari za koje nikad nisam mislio da će mi nedostajati. Naime, zadnji koncert smo odsvirali u devetom mjesecu, taman prije nego što se sve krenulo opet zatvarati.

ZL: Jesu li vas epidemiološke mjere za vrijeme pandemije stavile u okvire 'novog normalnog', koliko je to utjecalo na vas, u glazbenom, ali i privatnom smislu?

ANTONIA: Radim konzervatorski posao u Zagrebu u gradskom uredu pa samo nakon zagrebačkog potresa dosta morali biti po terenu, tako da za mene nije vrijedilo pravilo 'ostani doma',a Aljoša je za to vrijeme ili čuvao malenu jer nije bilo vrtića, a onda je i radio nove muzike.

ALJOŠA: Ta nametnuta izolacija nije mi preteško padala, jer ja kao autor volim i znam biti sam, što mi treba da bih stvarao. Za to smo se vrijeme posvetili studijskom radu, 'ispeglali' pjesme za novi album koji je izašao.

ZL: Potvrda vašeg rada svakako su i četiri Porina ove godine, koliko vam to znači?

ALJOŠA: Lijepa je to potvrda onog što radimo. Kolege su glasali, a kad struka kaže da je i njima dobro to što radiš, stvarno puno znači. Super je kad te netko potapša po ramenu, to nam je podstrek za dalje. Iako ćemo neko vrijeme malo prestati svirati, napraviti pauzu, zbog nekih sretnih obiteljskih okolnosti.

ANTONIA: U Oršiću sam odradila pretposljednji koncert, posljednji će biti u Samoboru, onda se malo moram povući u mirovanje. Drugo stanje nosi svoje, ne mogu puno skakutati i biti na nogama, ali obzirom da su nas ljudi željni čuti, nećemo stati s nastupima, imamo na umu jednu sjajnu pjevačicu, koja će me zamijeniti i koju publika već pozna, najavit ćemo ju neposredno prije rujna.

ALJOŠA: Ljudi traže i hoće da sviramo, nadam se da ćemo od jeseni, ako dopuste mjere i korona, moći imati koncerte u zatvorenom.

ZL: Kad stiže prinova?

ANTONIA: Stiže početkom prosinca, Luna je jako sretna i vesela, brine se o meni i jako se veseli postati starija seka.

ZL: Bend je na sceni 13 godina, koliko je prednost, a ima li i mana, to što ste uvijek zajedno, obzirom da ste u braku?

ANTONIA: Nema tu mana, mi što smo više skupa to se više razumijemo i nekih razmirica tu nema, mi sve uvijek okrenemo na šalu. Čar je i u tome da Aljoša uvijek popusti.

ALJOŠA: To je recept za sretan brak i sretan život! Kažeš oprosti i kad možda ne bi trebao, ali meni to nije problem. Imamo sreću da imamo jako sličan glazbeni ukus, pa iz toga proizlazi da nemamo puno razmirica kad je u pitanju posao.

ZL: Ostali ste vjerni svom određenom glazbenom izričaju, što recimo nije u današnje vrijeme svojstveno za mnoge glazbenike, čime se vodite u stvaranju?

ALJOŠA: Žanrovski nismo ograničeni, ali ne povodimo se za konkurentnim trendovima u glazbenoj industriji, Pavel nije takav bend. Ja se stvarno trudim da svaki album i svaka pjesma budu bezvremenske. A pišem i za druge, pa mogu tu napraviti izlet u neke druge žanrove, koji ne pašu Pavelu, tako da sam zadovoljan načinom na koji Pavel funkcionira i ne bih ništa mijenjao, a publika to cijeni.

Još članaka iz "Glazba"

Facebook