Kak nisam štel pisati o teški tema za vreme odmora ove sam ostavil za kraj ljeta.
V međuvremenu o te teme se oglasil moj mlađi kolega pa je i te povod za komentar.
V Hrvatsku se nakon dugogodišnje robije vrnul stanoviti Bušić.Dakle kolega toga Bušiča naziva hrvatskim domoljubem. Ja ne.
Saki onaj ko izlaže nedužne ljude opasnosti da bi sprovel nekakvu svoju fiks ideju je terorista, a ne domoljub.
Sramim se hrvatskoga domoljuba koji blati moju zemlju na način da nas svetu prikaže ko isključive, nasilne i necivilizirane ljude. Kakvu je poruku taj Bušič svetu poslal o Hrvatske? Zamislite ludu i idiotsku ideju otimati avion pun putnika koji nikakve veze nemaju z Hrvatsku da bi svetu skrenul pažnju na položaj Hrvatske i Hrvata!
Ko mu je dal mandat da na takev način zastupa Hrvate? Zamislite si da je v tom avionu bil nešči od vaše familije!? Pa kaj bi vam bile simpatične da ga otme luđak koji se kao bori za prava svojih sunarodnjake? Zamislite strah roditelja za svoju decu koja su vu tom avionu bila! Domoljublje je plemenita osobina, a ne nasilničke ponašanje i ugrožavanje tuđih života!
Veli moj kolega da je pri tom nesretnim slučajem stradal američki policajec. Pa kaj je nesretni slučaj kad nešči namerne postavi pravu bombu koja eksplodira pri demontaži!? To je ubojstve! Ja, ko hrvatski domoljub ne odobravam da se v ime Hrvatstva služi z terorizmem!
Kolega mladi, ake nešči pljuje v lice Hrvatima onda su to oni koji odobravaju ovakve postupke i pokušavaju umanjiti terorizam ko zlo koje nema opravdanja.
Osuda nasilja, hrabrost da se osudi one kaj se v ime našega naroda ne dela kak treba jedini je način da našim kritičarima zapreme čube.
Plemenite namere nisu kad se žrtvuju tuđi životi, plemenite su namere kad se u stanju žrtvovati svoj život. Fala Bogu Hrvati su v prošlom ratu pokazali da su to u stanju.
Bile bi dobre spomenuti i to da su mnogi denešnji samozvani desničari, veliki Hrvati i članovi vladajuče stranke bili nositelji vlasti bivše Juge koju moj kolega naziva totalitarističkom.
A kolike je meni poznate „diktator z Kumrovca“ celi se život bez srama deklariral ko Hrvat.
Takvi luđaki ko taj Bušič same su davali još više razloga da se Hrvate proglašava zločincima i da se hrvatstvo spominje v negativnom kontekstu. Ake je Bušič starec koji nosi svoj križ, onda je i familija poginuloga policajca zbog njega prisiljena nositi svoj križ, a da za te nisu nič krivi.
Osim toga, Bušiča je osudila američka, a ne jugoslavenska vlast.
Kad bume mi narod koji je u stanju osuditi one kaj ne velja med nami, onda bume s ponosem mogli reči da sme Hrvati i to nam nišči ne mogel zameriti.
Sake opravdavanje zločina šteti Hrvatstvu i ugledu sakoga poštenoga Hrvata!