Kad v jeden lonec deneme fašizam, antifašizam, komunizam, Partizane, Ustaše, Domovinski rat i v tu juhu zakuhame aktualnu hrvatsku državu nastaje čušpajz od kojega si dobiju proljev, jedine lopovi prejdeju siti. Naši su ljudi bili na različita strana v Drugom svetskom ratu, ali največ je bile onih koji nisu bili nigde ili su bili pod mus. Šezdesetpet ljet kesneše mi se još delime na Partizane i Ustaše.

Osamostaljenje denešnje hrvatske države bile je posljedica volje hrvatskih građane koji su se na referendumu izjasnili da to očeju. To im je pravne omogučaval ustav SFRJ, a ne privremena ustaška država z doba 2. rata, tera nije bila međunarodne priznata.

Za osamostaljenje su bili si bez obzira na političku orjentaciju, a odluku je donesel Sabor Socijalističke Republike Hrvatske, a ne Sabor NDH!

Nam su tu samostalnost, zajamčenu Ustavem SFRJ v granicami koje su bile definirane med ondašnjim republikami, šteli osporiti Srbijanci. Na vojne i paravojne napade odgovorili sme z otporem v kojemu je nastala Hrvatska vojska i koji je prerasel v Domovinski rat š čim sme se i vojne izborili za svoju samostalnost v okviru priznatih granic.

Ustaše su pak bile sluge nacističke Njemačke, a Talijanem su prodali dober dio našega teritorija.

Mi v Domovinskom ratu sme se borili da ni jen dio našega teritorija ne ostane v ruka okupatora i to je kaj se hrvatstva tiče velika razlika!

Da sme mi Srbijancem prodali Vukovar, Dubrovnik i Knin ne bi bile rata, ali ni potpune Hrvatske, a mi bi bili izdajice vlastitoga naroda i države!

Ustaše, pak, da bi se dočepali kakve-takve vlasti prodali su Talijanem Rijeku, Zadar i Pulu! I kaj su onda bili Ustaše?

NDH je bila iluzija i obmana za ljude koji su šteli da nakon Jugo-tamnice Hrvati imaju svoju samostalnu državu.

Domovinski rat jedni bi šteli prikazati ko nastavak ustaškoga pokreta, a drugi ko antifašističku borbu.

Domoviski rat v svoje je biti i bil antifašistički, ali problem je vu tom kaj se nije identificiral z antifašizmem Drugoga svetskoga rata nek z fašisti i Ustašami.

Tomu su pune doprinesli i sami borci NOB-a teri nisu na vreme i dosta jasne rekli da je i njihova borba bila borba za Hrvatsku i da je Domovinski rat nastavak te borbe!

Naši su ljudi JNA doživljavali ko sljednicu narodnooslobodilačke vojske, a ujedno i ko okupatora. No, JNA je bila i hrvatska vojska, a v onom trenutku kad je napala Hrvatsku više nije bila, niti se mogla zvati JNA, jer su ju potpune kontrolirali Srbijanci. I to treba jasne reči! Hrvatsku nije napala JNA nek odmetniki koji su uzurpirali položaj i sredstva JNA da bi napali tri republike koje su bile sastavnice te zajedničke vojske. Dokaz tomu je i činjenica da se Hrvatska obranila zahvaljujuči onima koji su služili v JNA i stekli znanja i vještine da bi se mogli i znali organizirane suprotstaviti neprijatelju. Da sme ovisili o ustaške emigracije od otpora ne bi bile nič.

No, naša borba za Hrvatsku morala je v nečem najti svoj povijesni oslonac. Pa kad več nisu na vreme reagirali borci NOB-a i nametnuli ideju nastavka antifašističke borbe za Hrvatsku, nametnuli su se Ustaše koji su to prikazali ko nastavak borbe za NDH.

No i sam politički lider Hrvatske za vreme Domovinskoga rata bil je istaknuti borac NOB-a, a ne Ustaša.

I same ponašanje Hrvatske vojske v Domovinskom ratu dokaz je da je to bila antifašistička vojska. Oni zbog terih Domovinski rat gubi ugled bili su h velike manjine, ali su prek medija dobili pažnju kakvu nije dobil ni jeden časni Hrvatski vojnik.

Mislim da imam praf kad velim da su Hrvati, hrvatski državljani antifašisti, jer nisu šteli da njihova vojska dela fašističke zločine, niti da njihova država postane fašistička!