Krešimir Končevski: 1948. - 2008.
Sake male pak dojdeme v situaciju da morame testirati naš državni suverenitet i neovisnost. Zadnja je prilika bila kad sme trebali koristiti pravo na gospodarski pojas, kojega sme več prije ublažili pa sme meste gospodarskoga proglasili same ZER pojas.
I kad je taj ZERP trebale koristiti v punom smislu onda sme došli v situaciju kak pregristi drek i odustati od onoga za kaj sme potrošili i penez i vremena. Dane i dane i politika i javnost bavili su se s tu temu, da bi na zmišljali kak bedastomu puku objasniti kaj je D ustvari znači Ne. HSS-ovci koji su prije izbora provođenje ZERP-a tretirali ko stavku z Svetoga pisma našli su način kak biti ….. i ostati pošten. Bar misliju da su njihovi birači, odnosno javnost tak bedasti da popušiju takvu bedastu foru.
Istina je da su HSS-ovci progutali kantu gnjoja i da su spremni gutati kolike treba same da ostaneju pri kopanje. Mislim da im bu sudbina slična kak i Đapičevom HSP-u teroga je Sanader progutal i ……
No to bu problem njih i njihovih birače koje žalim kaj su ni krivi ni dužni dospeli tam kam nisu šteli, kaj su izigrani za ključne obečanje.
Nije gospodarski pojas tolike pitanje ekonomije kolike je bit v suverenitetu. To kaj je naša država odustala od nečega na kaj ima pravo po međunarodnim propisima dokaz je da mi nemame status države nek status satelita s kojim se manevrira kak komu paše, a naši političari imaju zadatak svojemu nakotu (narodu) objašnjavati zakaj mi nemreme one kaj drugi moreju, a navodno sme suvereni i samostalni. San sanjan od stolječa sedmoga izgleda da je same parola tera dobre zvuči ali nič ne znači.
Prije 60 ljet protuhrvatski zločinac Joža Broz bil je v još težoj situacije kad je tek izborenu državnost i novostvoreni socijalistički poredak trebal očuvati od ruske dominacije. Tito je te 1948. jednomu od najmočnijih ljudi sveta rekel NE, a iza sebe je imel polugoli i gladni puk koji je tek zišel z rata.
Mogel je to reči zbog toga jer je njegov interes bila država za teru se je i sam boril v ratu teroga je njegva vojska dobila. Rekel je to i zbog toga jer nije imel figu v žepu, jer je bil spreman skupa z onemi teri su se za tu državu borili položiti glavu, ali one za kaj su se izborili nisu bili spremni dati nikomu. Ljudi su znali kolike hrabrosti i odlučnosti ima njihov vođa pak su stali iza te odluke.
Oni koji su mislili drugač dobili su puni pansion na otoku kraj Raba. Zlobniki, jalnuši i cinkaroši to su iskoristili i za osobne obračune.
Kad je ruska sila vidla da to ne išle tak kak su si zamislili nisu ni oni bili tak bedasti da testiraju vlastitu moč tam de bi mogli popušiti.
Naši hrvatski vođe, za razliku od Tita, svoje su ljude i vojsku prevarili več v prvom ljetu rata.
Pad Vukovara, predaja vojarni neprijatelju, pljačka i kriminal. Vništene je se kaj je stečene radem ljudi na temelju Titove politike tera je Juge donesla status svetske mini sile. Naši hrvatski domoljubi ne same da su se popljačkali i rastepli, nek su vništili hrvatski moral, a to je največi zločin.
Oni vane nisu sljepi da te ne vidiju i znaju da z nas moreju delati kaj očeju jer su naši političari bez kičme ali zate jakoga želuca, kratkoga vida i pamčenja. One kaj su napravile i pokazale generacije prije nas ne same da nas nič nije navčile nek ni vrednosti tere su stvorene nisme uspeli očuvati. Čak i zemlje tere nisu bile u stanju Rusije onda neči ne, tere nisu imele samoupravni nek državni socijalizam, za tere sme mi, zahvaljujuči Titu, bili "Amerika", denes su za nas Evropa.